Magnum opus je latinski izraz koji doslovno znači “veliko djelo”. Magnum opus je djelo velikih razmjera koje se naširoko smatra vrhuncem umjetničkog postignuća, često odražavajući cijeli životni rad. Proustov U potrazi za izgubljenim vremenom, epski ciklus od sedam romana, primjer je velikog opusa. Možda će proći desetljeća ili čak stoljeća dok se magnum opus određenog umjetnika ne prepozna ili otkrije, jer nije neuobičajeno da umjetnici umru dok dovršavaju svoja najduža i najrazrađenija djela.
Magnum opus nije nužno djelo koje privlači najviše pažnje. Zapravo, u nekim se slučajevima djelo uglavnom smatra neuspjehom tijekom umjetnikova života, a kritičari i članovi javnosti podjednako izražavaju odbojnost prema djelu, zajedno sa sažaljenjem zbog umjetnikovog neuspjeha. Magnum opus se također može smatrati nejasnim, izazovnim i pretežkim za većinu ljudi. Ponekad, identifikacija magnum opusa zahtijeva opsežno razmišljanje i proučavanje profesionalaca u osjećaju.
Neki su umjetnici zapravo ljuti zbog promocije rada za koji smatraju da je manje vrijedan, tvrdeći da se njihova najbolja djela zanemaruju zbog njihove dužine, složenosti ili inovativne prirode. U danima mecenstva u umjetnosti, neki su se umjetnici osjećali prisiljeni raditi generičke, nezanimljive radove svojih pokrovitelja, rezervirajući svoje slobodno vrijeme za rad na magnum opusu. Drugi su tijekom života aktivno skrivali svoja velika djela, iz raznih razloga.
Razlika između magnum opusa i ostalih djela umjetnika sasvim je jasna. Magnum opus je djelo koje se izdvaja od ostatka nečijeg opusa svojom složenošću, detaljima, dužinom i intenzitetom. Razliku bi se moglo usporediti s razlikom između jednostavnog klavirskog koncerta i skladbe za cijeli orkestar; iako oba mogu biti dobra, jedan je svakako veći, hrabriji i složeniji.
Za one koji vole biti pedantni, postoji spor oko pluralizacije “magnum opusa”. Neki autoriteti sugeriraju da su “magnum opusi” prikladni, dok drugi preferiraju “magna operu”. Razlika ovisi o tome koliko netko želi biti istinit prema izvornom latinskom, pri čemu neki ljudi tvrde da treba sačuvati ispravan latinski oblik, iako su drugi sugerirali da se čini da je izraz apsorbiran u engleski, te da stoga pravila engleskog pluralizacija je dovoljna.