Matična paprat je lisnata, zelena vrsta paprati koja na svom lišću stvara nove sadnice. Ove sićušne biljke otpadaju s majke i počinju same rasti. Iz tog razloga, ponekad se naziva paprati od kokoši i pilića.
Vjeruje se da ova biljka potječe s Novog Zelanda ili Australije. Sada se uzgaja kao sobna biljka diljem svijeta, ali se općenito ne uzgaja na otvorenom. Paprat inače najbolje uspijeva kada se drži na prozorskoj dasci koja je izložena sjeveru ili istoku. Može uspijevati na punom suncu ili u polusjeni. Također treba imati tlo koje je stalno vlažno, ali ne mokro.
Listovi matične paprati obično imaju vrlo pernati izgled. Ponekad mogu nalikovati na vrhove mrkve. Većinu vremena su svijetlo do srednje zelene boje. Obično su dugi oko 12 inča (30.48 cm) kada su potpuno zreli.
Zrela biljka naraste do visine od dva do tri stope (61 do ,91 m). Mogu se širiti do dvije stope (61 m) u širinu. Ako se stavi u saksiju, biljku će možda trebati presaditi nakon nekoliko mjeseci kako bi mogla nastaviti rasti. Višegodišnja je biljka, što znači da normalno živi nekoliko godina.
Jedna od jedinstvenih karakteristika ove biljke je činjenica da se sama razmnožava. Majka paprat svake godine u proljeće ili ljeto razvija sitne biljčice na vrhu lišća. Kada su te nove biljke prisutne, ponekad se čini da je pahuljastije nego inače, sve dok se te nove paprati ne osipaju.
Ti sićušni pupoljci na kraju padaju s lišća, a zatim se mogu prekriti zemljom kako bi se proizvele nove biljke kokoši i pilića. Drugi način razmnožavanja ovih paprati mogao bi biti da ih uberete s majčinog lišća nakon što razviju vlastito korijenje, a zatim ih posadite u saksiju. Uzgajivač također može pričvrstiti list matične paprati na tlo sve dok mladunci ne otpadnu same.
Uzgoj ove biljke može biti zabavno i poučno iskustvo i za odrasle i za djecu. Zahtijeva veliku brigu, pa bi uzgajivači trebali biti spremni potrošiti dosta vremena na brigu o matičnoj paprati. Oni koji to učine mogu uživati u pahuljastom, zelenom lišću dugi niz godina.