Makroekonomska analiza odnosi se na proces korištenja makroekonomskih čimbenika i principa u analizi gospodarstva. Makroekonomski čimbenici uključuju čimbenike kao što su nezaposlenost, inflacija, vladine politike, bruto domaći proizvod (BDP) i kamatne stope. Takvi čimbenici omogućuju ekonomistima i financijskim analitičarima da naprave informiranu procjenu stanja gospodarstva jedne nacije. Ova analiza omogućuje ekonomistima da naprave točna predviđanja ili prognoze o budućnosti gospodarstva u odnosu na prošlu i sadašnju statistiku.
Tijekom procesa makroekonomske analize proučavaju se gospodarski trendovi kako bi se utvrdilo postoje li znakovi inflacije. Neupravljana inflacija kojoj je dopušteno da izmakne kontroli štetna je za gospodarstvo svake zemlje. Inflacija se može podijeliti na očekivanu i nepredviđenu inflaciju. Tijekom makroekonomske analize, ekonomski trend omogućit će ekonomistima predviđanje postoji li vjerojatnost inflacije u budućnosti. Ako je to slučaj, poduzeća, pa čak i vlade mogu poduzeti proaktivne mjere za ublažavanje učinaka inflacije. Kada je inflacija nepredviđena, takva zaštitna mjera neće se poduzeti, ostavljajući poslovanje ranjivim na posljedice.
Proces makroekonomske analize uključuje proučavanje vladinih politika koje imaju utjecaja na gospodarstvo. Kada vlada ima previše neprijateljskih gospodarskih politika, to će obeshrabriti gospodarski rast tako što će odbiti investitore i učiniti gospodarsku klimu nepovoljnom za lokalna poduzeća. Takva neprijateljska gospodarska politika uključuje prekomjerne poreze i uvozne carine. BDP je također relevantan tijekom makroekonomske analize, jer je i pokazatelj stanja u gospodarstvu.
Kada je BDP stabilan, to se može smatrati pozitivnim čimbenikom ako je na poželjnoj razini. Kada BDP padne na nisku razinu, to se može promatrati kao pokazatelj da nema dovoljno potražnje za robom i uslugama. S druge strane, pretjerano povišen BDP loš je predznak, što znači da se tržište pregrijava i da bi uskoro moglo doći do kraha. Ako je to slučaj, vlada može odlučiti intervenirati manipuliranjem gospodarstvom kroz mehanizme koji uključuju kamatne stope.
Ako je kamatna stopa visoka, to može obeshrabriti potrošače da troše novac i potaknuti ih u smjeru veće štednje. Takva strategija će također srušiti visok BDP koji je uzrokovan pretjeranom potrošnjom potrošača. Obrnut je slučaj kada je kamatna stopa niska. Više potrošača potaknut će se da više posuđuju od zajmodavaca kako bi financirali svoje kupnje. Ovaj potez će još jednom povećati potrošačku potrošnju i povećati BDP.