Pojam makromolekula koristi se dvosmisleno za označavanje molekule koja se sastoji od bilo kojeg “velikog broja” atoma, ali se sve više razumije da znači samo one molekule koje se sastoje od najmanje 100 atoma. Makromolekule se također mogu nazvati manje specifično kao polimeri.
Najveći dio makromolekula nalazi se u biologiji i biokemiji, u obliku dugih proteinskih lanaca i nukleinskih kiselina poput DNK. Ova se klasa molekula ponekad naziva biomakromolekulama ili biopolimerima.
Rijetko je vidjeti metal ili kristal koji se naziva makromolekula, čak i u slučajevima kada se nađe više od stotinu atoma povezanih zajedno. Češće se izraz primjenjuje na plastiku, gdje postoji bezbroj primjera te vrste.
Makromolekule nisu samo proizvoljna razlika, jer pokazuju mnoga fizička svojstva koja ih razlikuju od uobičajenih molekula. Jedno posebno zanimljivo svojstvo je njihova nesposobnost da se otopi u otopini bez vanjske pomoći (u obliku iona ili soli, na primjer). Druga je njihova sklonost lakom lomljenju, što često dovodi do pogrešnih pretpostavki kao što je tvrdnja iz 1950-ih da DNK nikada ne može biti dulji od 5,000 parova baza. Iako sada znamo da je to užasno netočno (DNK lanci mogu biti u desecima milijuna parova baza), u to vrijeme znanstvenici su razbijali lance DNK svaki put kad bi ih doveli pod mikroskop.
Sastavni dijelovi makromolekule poznati su kao monomeri. Gotovo sve makromolekule stvorene su iz vrlo malog skupa od samo pedesetak monomera. Međutim, budući da je povezan u različitim konfiguracijama, ovaj mali skup daje iznimno velik izbor makromolekula.
Mnoge razlike između organizama mogu se pratiti u različitim konfiguracijama makromolekula unutar organizma. Unutar jednog organizma mogu čak postojati velike razlike između različitih makromolekula.
U upotrebi, “makromolekula” se također može odnositi na agregate višestrukih makromolekula, proizvodeći u biti super-makromolekule. Te se makromolekule drže zajedno ne kemijskom vezom, već intermolekularnim silama. Ispravno bi se te kombinacije nazvale kompleksima makromolekula, a sastavne komponente kao podjedinice.