Maksilarna kirurgija je vrsta kirurgije lica koja se izvodi na pacijentima koji pate od abnormalnosti gornje čeljusti ili neravnomjernog rasta čeljusti. To uključuje premještanje, rezanje ili presađivanje kostiju kako bi se ispravili ovi problemi. Presađivanje kosti može se provesti korištenjem umjetnih koštanih materijala ili dijela kosti uzete iz druge kosti u tijelu pacijenta. U nekim slučajevima, maksilarna kirurgija također može uključivati popravak pacijentove donje čeljusti, koja se također naziva mandibula. Ortodontski zahvati poput postavljanja aparatića ili retainera također se mogu učiniti kako bi se pojačali učinci maksilarne kirurgije.
Primjer abnormalnosti gornje čeljusti koja zahtijeva maksilarnu operaciju je rascjep nepca. Rascjep nepca je urođena deformacija u kojoj se tkivo koje tvori krov usne šupljine ne može zatvoriti. Ovaj nedostatak često dovodi do problema s hranjenjem i govorom kako dijete raste. Operacija maksilara se često izvodi kada je dijete mlađe od jedne godine, što je prije nego što počne govoriti.
Bolesnici s neravnomjernim ili abnormalnim rastom čeljusti obično imaju poteškoća sa žvakanjem hrane zbog neusklađenosti gornje i donje čeljusti. Većina ovih slučajeva također ima povezane kozmetičke probleme. Oni se mogu ispraviti operacijom maksilarne osteotomije. Osteotomija je kirurški zahvat koji uključuje rezanje kosti. Kirurzi koji provode maksilarnu kirurgiju su oni koji su prošli specijalnu obuku iz kraniofacijalne kirurgije.
Postupak se obično izvodi u općoj anesteziji. Kirurzi često rade rezove na licu kako bi otkrili maksilu kako bi ponovno poravnali kost. Mogu koristiti vijke i male pločice kako bi osigurali novi položaj kosti prije zatvaranja kožnog reza. Većina pacijenata možda će morati ostati u bolnici dan ili dva nakon zahvata, ovisno o njihovom zdravstvenom stanju.
Operacija maksilarnog zahvata može uzrokovati veliku oteklinu lica nakon operacije. Oteklina može trajati nekoliko dana, a rezidualna oteklina može se pojaviti i nekoliko tjedana. Komplikacije koje mogu nastati nakon maksilarne kirurgije uključuju infekcije, krvarenje i oštećenje živaca. Oštećenje živaca na tom području ponekad može rezultirati privremenom ili trajnom utrnulošću usana, brade i desni.
Nakon operacije, pacijentima se općenito savjetuje da usvoje potpuno tekuću prehranu. Meka hrana se može uvoditi postupno, nakon čega slijede druge vrste hrane kako se pacijenti oporavljaju. Pacijenti se tada redovito prate kako bi se provjerile infekcije i drugi problemi te procijenili njihov ukupni odgovor na postupak liječenja.