Malapsorpcija ugljikohidrata, ponekad također poznata kao “netolerancija ugljikohidrata”, medicinsko je stanje koje ljudima otežava pravilnu probavu nekih ili svih ugljikohidrata. Mnogo različitih namirnica spada u ovu kategoriju, iako su kruh, tjestenina i voće neki od najčešćih. Enzimi poput laktoze, koja se nalazi u mlijeku, također se smatraju ugljikohidratima. Ljudi koji pate od malapsorpcije ili ne mogu tolerirati takve vrste hrane ili ih inače loše probavljaju. Stanje često uzrokuje značajnu količinu gastrointestinalnih tegoba, uključujući plinove, nadutost i grčeve u želucu. U nekim slučajevima će nestati sam od sebe, ali je češće da ljudi mijenjaju prehranu kako bi izbjegli “problematičnu” hranu i, u nekim slučajevima, počnu uzimati lijekove za kontrolu simptoma i napadaja.
Osnove ugljikohidrata
Ugljikohidrati se često nazivaju jednostavno “ugljikohidrati”, a oni su jedan od primarnih građevnih blokova ljudskog goriva. Oni uključuju većinu škroba i šećera. Tijelo ih je u stanju prilično brzo metabolizirati, pretvarajući ih u gotovo trenutnu energiju u krvotoku. Neki dijetetičari upozoravaju da ovi nutrijenti mogu imati negativne učinke na zdravlje ako se konzumiraju u prekomjernoj količini, velikim dijelom zato što obično ne pružaju nikakvu trajnu ili trajnu energiju. Većina stručnjaka slaže se da je ljudima potrebno barem malo ugljikohidrata kako bi ostali zdravi i zadržali pravilne biološke funkcije.
Ljudi koji nisu u stanju apsorbirati škrob i šećere ih ne razgrađuju ili ih razgrađuju samo djelomično tijekom probave. To obično znači da ne dobivaju nikakvu brzu energiju, a također obično ometaju probavu drugih hranjivih tvari koje tijelo također obrađuje. Neobrađeni ugljikohidrati koji prolaze kroz probavni trakt mogu uzrokovati niz problema u rasponu od blagih grčeva do teških blokada.
Glavni uzroci
Postoji nekoliko različitih razloga zašto ljudi razvijaju ovo stanje. Ponekad se rađaju s tim, ali se također može razviti s vremenom, na način na koji mogu osjetljivi na hranu ili alergije. Obično je povezan s crijevnim enzimima, proteinima koji pomažu u probavnom procesu. Ljudi koji nemaju dovoljno ponekad nisu u stanju pratiti potražnju, osobito kada se konzumira puno ugljikohidrata odjednom.
U većini slučajeva osoba će imati problema s probavom samo određenih ugljikohidrata, poput laktoze. Netolerancija na laktozu jedan je od najčešćih oblika malapsorpcije ugljikohidrata. Niske razine enzima igraju veliku ulogu u ovom stanju, a ispijanje voćnih sokova koji sadrže sorbitol, koji je specifičan šećerni alkohol, također ga može pogoršati.
Simptomi
Simptomi ovog stanja mogu uključivati grčeve, proljev i plin. To se obično događa kada neprobavljeni ugljikohidrati na kraju dođu do debelog crijeva. Tekućine se skupljaju oko vlakana, a neapsorbirani materijal počinje fermentirati. To često stvara plinove zbog kojih se osoba može osjećati napuhano i neugodno.
Neki stručnjaci i istraživači vjeruju da malapsorpcija određenih ugljikohidrata, kao što su laktoza i fruktoza, također može biti povezana s depresijom. Čini se da su učinci najdublji kod žena; kod muškaraca, međutim, stanje nema uvijek isti presijecanje s mentalnim zdravljem. Može, ali nije tako uobičajeno. Malapsorpcija također može uzrokovati usporen rast i malu težinu kod djece, a također može utjecati na razvoj mozga i kognitivnu aktivnost.
Dijagnoza i liječenje
Zapravo dijagnosticiranje intolerancije ugljikohidrata može biti pomalo teško, budući da se simptomi često preklapaju s brojnim crijevnim i probavnim problemima. Pružatelji skrbi koji sumnjaju na problem vezan uz ugljikohidrate mogu provesti test daha, u kojem pacijent udiše u poseban stroj koji razgrađuje kemijski sastav svakog izdisaja. Cilj je obično izmjeriti razine vodika, koje su obično niske kada se ugljikohidrati pravilno probavljaju; kada nisu, probavni trakt često ima višak vodika koji je zarobljen i često izlazi kroz dah. Ljudi obično moraju jesti hranu bogatu ugljikohidratima neposredno prije testiranja kako bi dobili točne rezultate.
Najlakši tretman je obično dijeta. Ljudi se često potiču da ograniče ili smanje unos određenih ugljikohidrata, te da razdvoje koliko često jedu hranu koja sadrži ove vrste škroba. U nekim slučajevima mogu se propisati zamjene enzima, a mogu pomoći i neki drugi lijekovi. Neuobičajeno je da se ovo stanje ikada uistinu izliječi, ali općenito se može liječiti tako da ljudi koji ga imaju mogu voditi uglavnom normalne živote.