Manjinski interes predstavlja situaciju u kojoj pojedinac, grupa pojedinaca ili tvrtka posjeduje dio drugog društva koji je jednak manje od 50% njegovih dionica s pravom glasa, inače poznatih kao obične dionice. Osmislili su ga računovođe kao način praćenja svih podjela vlasništva i kontrole nad tvrtkom. Društvo koje posjeduje više od 50% dionica s pravom glasa naziva se matičnim društvom.
Na primjer, Tvrtka X posjeduje 85% Društva Y, dok je preostalih 15% dionica s pravom glasa u vlasništvu grupe pojedinačnih redovnih dioničara. Tvrtka X i dalje ima kontrolni udjel u poduzeću Y jer je većinski dioničar ili matično društvo. Petnaest posto, međutim, nije pod kontrolom Društva X i predstavlja manjinski interes pojedine grupe. Ova vrsta aranžmana nije neuobičajena, ali se mora odraziti u konsolidiranom financijskom računovodstvu Društva X, matičnog društva.
Od 15. prosinca 2008. Odbor za financijske računovodstvene standarde (FASB) izdao je amandman na Bilten računovodstvenih istraživanja (ARB) 51. Ova izmjena detaljno je detaljno razradila poseban računovodstveni tretman manjinskih interesa. Prije izmjene, manjinski udjeli su bili uključeni u bilance ili pod dugoročne obveze ili dionički kapital ili između ova dva dijela. U većini slučajeva manjinski interesi su stavljeni u dio dugoročnih obveza jer su predstavljali dio dionica društva koje su bile “dugovane” vanjskom subjektu. Problem s prijavom u odjeljku obveza je što se ne radi o stvarnom dugu, već predstavlja izjavu o vlasništvu.
Amandmanom je FASB odlučio da je stavljanje manjinskog interesa u dioničku dionicu bolje rješenje jer daje jasniju sliku o tome što koncept predstavlja. Manjinski interes je odraz toga koliki je dio kapitala tvrtke u vlasništvu drugih subjekata. Stoga se neprimjetno uklapa u dio dioničarskog kapitala jer se bavi pitanjem vlasništva i kontrole, za razliku od odgovornosti ili duga.
Izmjena ARB 51 ima za cilj poboljšati usporedivost računovodstvenih izvještaja među tvrtkama. Zahtijeva da sva društva evidentiraju manjinske interese u dijelu bilance o dioničkom kapitalu kako bi se osigurala ujednačenost. U stvarnosti, tvrtka može imati manjinske udjele u nekoliko svojih podružnica i svi će se oni zbrajati kako bi se izvijestila o kumulativnom iznosu u konsolidiranoj bilanci matičnog društva.