Što je manoreksija?

Manoreksija je izraz koji se odnosi na muškarce koji pate od poremećaja prehrane, anoreksije nervoze. Manoreksija nije službeni medicinski izraz, ali se često spominje u medijima u medicinskim izvještajima. Godine 2006. jedna je velika informativna mreža objavila priču o porastu manoreksije, procjenjujući da milijun muškaraca u Sjedinjenim Državama pati od nje.
Anoreksija nervoza, ili jednostavno anoreksija, je psihički poremećaj prehrane koji uzrokuje da ljudi nekontrolirano prehranjuju, često do točke gladovanja. Stručnjaci vjeruju da anoreksija proizlazi iz potrebe pojedinca da kontrolira svoje tijelo i oni postaju opsjednuti gubitkom težine iz straha od gubitka kontrole i prekomjerne težine. Opsesija postaje prisila i, kao i druge ovisnosti, postaje teško ili nemoguće kontrolirati, a još teže priznati.

Anoreksija je obilježena odbijanjem održavanja minimalne normalne tjelesne težine i strahom od pretilosti iako je osoba zapravo pothranjena. Većina ljudi koji pate od anoreksije imaju iskrivljen pogled na svoja tijela i stoga ne prepoznaju da imaju manju tjelesnu težinu. Oni imaju tendenciju prakticirati restriktivnu prehranu, tvrdeći da su siti iako jedva jedu ili prakticiraju prejedanje i čišćenje, ili samoizazvano povraćanje.

Iako je anoreksija tipično poremećaj koji pogađa žene, medicinski stručnjaci procjenjuju da manoreksija, ili anoreksija koja pogađa muškarce, čini oko 10% slučajeva. Uzroci manoreksije i anoreksije kod žena mogu se promatrati drugačije, budući da žene češće pate od problema sa samopoštovanjem nego muškarci. Neki stručnjaci vjeruju da muškarci mogu patiti iz različitih razloga, koji često mogu biti ovisnost o drogama ili alkoholu i depresija.

U slučaju anoreksičnih muškaraca, liječenje je u skladu s onim za žene. To uključuje psihološko savjetovanje kako bi se pomoglo oboljelom u prevladavanju temeljnih problema povezanih s njihovim poremećajem prehrane. U teškim slučajevima, za pojedince koji su se možda izgladnjivali do točke oštećenja organa, dehidracije i pothranjenosti, može biti potrebna hospitalizacija radi primjene intravenskih tekućina. Fokus liječenja je na debljanju, a postiže se i psihološkom terapijom i nutricionističkim savjetovanjem.