Karta genoma je vizualni dijagram koji predstavlja kompletnu genetsku strukturu organizma. Mnogi ljudi brkaju genom s genima, ali razlika je u tome što su geni samo jedan dio genoma, a to je cijela struktura koja se sastoji od drugih komponenti kao što su deoksiribonukleinska kiselina (DNK) i ribonukleinska kiselina (RNA). U određenom smislu, genska karta je obris samo jedne sobe u kući, ali mapa genoma je nacrt ne samo kuće, već i stražnjeg dvorišta, trijema i cijele parcele na kojoj se kuća nalazi. Mapiranje genoma može se primijeniti na sve organizme i životinje, ali vjerojatno najčešća primjena je međunarodni projekt pod nazivom “Projekt humanog genoma” koji pomaže dekodirati cijeli genom ljudskog tijela.
Uvijek treba imati na umu da je mapa genoma samo prikaz, a ne sama stvar. Koristi samo brojeve, slova i boje da simbolizira komponente na jeziku koji ljudi razumiju. Neki znanstvenici crtaju kartu na linearan način, poput redaka i reda obojenih crtičnih kodova koji sjede jedan pored drugog ili jedan na drugom. Ovi crtični kodovi imaju pored sebe numerirani kod, kao što je “D14S72”, koji se može odnositi na određeni kromosom. Drugi znanstvenici radije ilustriraju kartu u krug, s malim linijama u boji poredanim jedna pored druge i brojevima odmah ispod njih.
Svrha karte genoma je locirati druge neotkrivene gene gledajući već otkrivene gene koji mogu poslužiti kao “orijentiri”, vrlo poput orijentira na karti grada koji vozaču govori kamo ide. Sekvencirana DNK, u kojoj su znanstvenici utvrdili kako su komponente DNK raspoređene, također može biti drugi orijentir. Analizom ovih gena i DNK, znanstvenici također mogu izračunati i predvidjeti koji su geni povezani s njima, čineći tako kartu većom i sveobuhvatnijom.
Karta genoma vrlo je korisna kada je riječ o istraživanju određenih bolesti, posebno genetskih kao što su Huntingtonova bolest i određene vrste raka. Ono što znanstvenici obično rade je praćenje gena koje je obitelj naslijedila s generacije na generaciju. Utvrđeno je da neki genski “orijentiri” koji su prenijeti imaju tendenciju da se pozicioniraju blisko specifičnom genu odgovornom za bolest. Na taj način, mapa genoma pomaže znanstvenicima suziti krug i pronaći određene gene te, kao rezultat, pomoći osobi ili obitelji poduzeti preventivne mjere kako bi se pripremili ili zaštitili od bolesti.