Marelica je malo slatko voće zlatno narančaste boje. Zrelu marelicu prepoznajemo po prilično čvrstoj kožici, a ona će biti punašna i sočna kada je u svom najboljem izdanju. Marelica ima nježnu aromu i izvrstan je izvor vitamina A (beta-karoten) i C. Marelice su također dobar izvor željeza, kalija, fosfora i kalcija.
Marelica je izvorno došla iz Kine. Reznice marelice stigle su od Perzijskog Carstva do Mediterana. Za uvođenje marelice u Novi svijet mogu se odati priznanje španjolskim istraživačima; voće je cvjetalo u vrtovima španjolskih misija u Kaliforniji. Prva veća proizvodnja marelica zabilježena je 1792. godine na području San Francisca.
Danas više od 400 uzgajivača u 21,000 hektara voćnjaka u sjevernoj Kaliforniji proizvodi marelice. Gotovo 95% marelica uzgojenih u Sjedinjenim Državama dolazi iz Kalifornije. U Kaliforniji se uzgaja veliki izbor marelica, svaka sa svojim specifičnim karakteristikama. Uzgajivači neprestano eksperimentiraju kako bi proizveli nove sorte koje imaju slatke, sočne okuse i koje se dobro obrađuju i isporučuju.
Berba marelica obično počinje sredinom svibnja i traje oko dva mjeseca. Zrelo voće može se čuvati dulje ako je u hladnjaku. Idealan način za sazrijevanje vrlo čvrstih marelica je držati ih na sobnoj temperaturi ili ih staviti u papirnatu vrećicu s bananom ili jabukom.
Postoji mnogo različitih vrsta marelica. Mak, Castlebrite i Ambercot su plodovi srednje veličine s različitim tonovima kože i okusima. Tomcot, Tilton i Katy su veće marelice, opet s različitim tonovima kože i okusima. Postoji mnogo više vrsta marelica, s okusima u rasponu od slatkih do trpkih.
Marelice se mogu narezati ili prepoloviti i zamrznuti u sirupu. Izvrsni su i za pravljenje rakije ili vina. Ukusni su jedu se cijele i svježe, a dobra vijest je da imaju malo natrija, kalorija i masti, pa nema potrebe da se osjećate krivim bez obzira koliko ih pojedete.