Pismo marke je službeni dokument koji vlada izdaje građaninu kako bi mu se omogućilo da zaplijeni robu ili građane drugih nacija. Ova pisma su se kroz povijest koristila kao političko oruđe, kako bi se omogućilo ljudima da se bave privatnim sporovima i da se suoče s drugom nacijom bez otvorenog objavljivanja rata. Neke zemlje još uvijek dopuštaju izdavanje markice, iako većina ne koristi tu privilegiju; u drugim narodima više nisu legalni. Sjedinjene Države su jedna nacija u kojoj im je dopušteno, prema odredbama Ustava.
U suštini, markirano pismo stvara legalnog pirata. Građanin s takvim pismom povijesno je smio opremiti brod u svrhu piratstva, odvesti taj brod izvan nacionalnih voda i napadati neprijateljsku plovidbu. Napadi na trgovačku marinu neke nacije mogu biti politički vrlo moćni, a nositelj pisma može prodati bilo koju zaplijenjenu robu, dok bi se zarobljeni građani mogli koristiti kao izvor informacija ili cjenkanje. Jedan od poznatih nositelja markice bio je Sir Francis Drake, britanski viceadmiral koji je napao španjolsko brodarstvo.
Brod opremljen pod markom ponekad je bio poznat kao privatni čovjek-o-rat, što se odnosi na činjenicu da se koristio kao dodatak nacionalnoj mornarici. Takvi su brodovi također bili poznati kao privatnici, kao i njihovi kapetani i posade. U Francuskoj, gdje su ova slova bila poznata i kao lettres de course, ti su se brodovi nazivali korsari. Većina naroda razlikovala je između privatnika i gusara; jer su privatnici djelovali uz zakonske blagoslove svoje vlade.
U početku su markirana pisma bila osmišljena kako bi omogućila ljudima da isprave osobne nepravde. Marka je na starofrancuskom značila “oduzimanje” ili “odmazdu”. Na primjer, imovina francuskog trgovca mogla bi biti ukradena u Italiji, a trgovac bi zatražio marku koja bi mu ili njoj omogućila da presretne robu talijanskog trgovca kako bi nadoknadio gubitak. Mnoge su vlade poštovale ova pisma jer su ih željele i same moći koristiti kao alat.
S vremenom su političari počeli shvaćati potencijal vladinog naloga koji bi nekome omogućio da zaplijeni robu građanima druge nacije. Od broda koji koristi markirano pismo bi se očekivalo da se sam opremi, a kao gesta zahvalnosti za pismo, predao bi dio zaplijenjene robe vladi. Vlade bi stoga mogle osigurati da se inozemna plovidba prekine, a da ne moraju snositi financijski teret, a često bi i izašle naprijed.