Maskiranje podataka je proces koji se koristi za zaštitu informacija koje su pohranjene u različitim vrstama sustava za upravljanje podacima. Ideja je spriječiti oštećenje podataka na neki način, kao i osigurati da korisnici mogu pristupiti samo informacijama relevantnim za njihovu sigurnosnu provjeru. Kada su korištene tehnike maskiranja baze podataka uspješne, izvorni podaci ostaju netaknuti, dok maska za podatke još uvijek funkcionira u onome što se čini kao ispravna konstrukcija. Prikrivanje podataka pomaže minimizirati rizik od kršenja sigurnosti poduzeća, kako zbog internih prijetnji korporativne špijunaže, tako i od ilegalnog pristupa bazama podataka od strane hakera.
Postoji niz različitih pristupa maskiranju podataka. Većina će uključivati šifriranje podataka kako bi se i dalje mogli koristiti u svrhe testiranja i razvoja unutar organizacije, ali bez potrebe za izlaganjem svih osjetljivih podataka u isto vrijeme. Jedan primjer bi se mogao naći s dohvaćanjem informacija iz baze podataka klijenata u tvrtki za izdavanje kreditnih kartica. Predstavnici korisničke službe možda će moći vidjeti posljednja četiri broja broja kreditne kartice ili broja socijalnog osiguranja, ali bi ostatak broja bio na neki način maskiran. Ovaj pristup i dalje omogućuje predstavniku da dohvati određene informacije potrebne za pomoć korisniku, dok prikriva pristup podacima koji nisu potrebni za pružanje te pomoći. Kao rezultat toga, podaci i privatnost korisnika ostaju netaknuti.
Jedna od ključnih strategija u maskiranju podataka je osigurati da se nakon kreiranja ove maske za dio podataka mora dosljedno pojavljivati u cijelom sustavu. Na primjeru broja kreditne kartice, ista maska koja skriva sve osim zadnje četiri znamenke broja prikazat će se svaki put kada klijent kontaktira odjel korisničke podrške. To znači da protokoli za maskiranje moraju biti ujednačeni, iako su dovoljni za zaštitu podataka od upotrebe od strane neovlaštenih izvora.
Bilo koja vrsta podataka može se zaštititi pomoću osnova maskiranja podataka. Moguće je maskirati brojeve korisničkih računa, adrese, geografske distribucije i bilo koju drugu vrstu vlasničkih informacija koje tvrtke koriste kao dio tekuće operacije. Obično se korišteni procesi trebaju konfigurirati tako da se ne mogu nadjačati, što hakerima otežava probijanje maske podataka. Istodobno, korištene metode ne bi trebale stvoriti situaciju u kojoj oni s najvišom razinom sigurnosne provjere ne mogu pristupiti podacima iza maske ako se ukaže potreba.