Masovna proizvodnja je stvaranje mnogih proizvoda u kratkom vremenskom razdoblju korištenjem tehnika koje štede vrijeme kao što su montažne linije i specijalizacija. Omogućuje proizvođaču da proizvede više po radnom satu i da snizi cijenu rada krajnjeg proizvoda. To zauzvrat omogućuje prodaju proizvoda po nižoj cijeni.
Prije širokog prihvaćanja tehnika masovne proizvodnje, obrtnik je izradio proizvod od početka do kraja. To je značilo da je morao poznavati sve aspekte montaže proizvoda, uključujući izradu pojedinačnih dijelova. Obrtnik ormara, na primjer, morao bi biti u stanju izrezati i završiti pojedinačne komade, spojiti ih zajedno, pričvrstiti okovu i stvoriti bilo kakve ukrasne efekte kao što su intarzija ili intarzirani rad koji bi gotovi komad mogao zahtijevati. Koristeći tehnike masovne proizvodnje, jedan radnik može biti odgovoran za rezanje dasaka, drugi za njihovu doradu do veličine, treći za izradu hardvera za police i tako dalje.
Masovna proizvodnja započela je tijekom industrijske revolucije, ali je napravila veliki korak naprijed s inovacijom montažne trake, transportera koji je premještao proizvod od jednog radnika do drugog, pri čemu je svaki pojedinac dodao svoj poseban dio rastućoj cjelini. Na montažnoj traci svaki je radnik morao znati samo pričvrstiti ili namjestiti jedan određeni dio, te je stoga mogao držati pri ruci samo one alate i dijelove koji su mu potrebni za određeni zadatak.
Montažne trake donijele su veliko smanjenje vremena do gotovog proizvoda, ali su pratile niz manje ugodnih posljedica. Prekomjerna specijalizacija značila je da su pojedini radnici imali manje tržišnih vještina, što ih je zapravo robovalo određenoj liniji. Masovna proizvodnja također je dovela do povećane incidencije sindroma repetitivnog stresa; ponovljeni pokreti obavljanja istog zadatka stotine puta dnevno doveli su do toga da su mnogi radnici većinu vremena živjeli u bolovima. Robotika posebne namjene sve više preuzima rad na montaži u masovnoj proizvodnji, oslobađajući mnoge radnike od često mukotrpnog rada, a opet rezultira manjim brojem radnih mjesta u proizvodnji za koje se radnici mogu natjecati.