Matematika osiguranja je područje primijenjene matematike koje proučava različite rizike za pojedince, imovinu i tvrtke, te načine upravljanja tim rizicima. Matematika osiguranja uvelike se oslanja na račun, vjerojatnost, statistiku i teoriju kamata. Ove se discipline koriste u osiguranju za tumačenje podataka iz prošlih događaja i za modeliranje budućih događaja. Neke primjene matematike osiguranja su određivanje cijena polica osiguranja, određivanje novčanih rezervi za pokrivanje nastalih šteta i modeliranje scenarija raspodjele kapitalne imovine.
Matematika osiguranja jedan je od mnogih alata koji se koriste u aktuarskoj znanosti za procjenu rizika. Po definiciji, rizik je mogućnost nastanka opasnosti. Pojedinci su izloženi rizicima kao što su bolest, invalidnost i smrt. Imovina bi mogla biti ukradena, uništena u požaru ili poplavi. Poslovanje bi moglo biti prekinuto prirodnim katastrofama ili pretrpjeti gubitke zbog sudskih sporova.
Matematika osiguranja koristi se za bolje definiranje i upravljanje tim rizicima. Životno osiguranje štiti pojedince, a ostala osiguranja štite imovinu i tvrtke, smanjujući financijski utjecaj nepredviđenih događaja. Teorija rizika koristi se za definiranje vjerojatnosti da će se opasnost stvarno pojaviti i za mjerenje financijskog učinka opasnosti.
Matematika osiguranja oslanja se na mnoga podpodručja matematike. Računica je temelj većine matematike osiguranja. Vjerojatnost je još jedan temeljni predmet pri definiranju nesigurnosti opasnosti. Statistika je važna za proučavanje prošlih događaja. Teorija kamata i druge financijske matematičke teme važne su pri definiranju sadašnje vrijednosti budućih plaćanja.
Kako bi se bolje predvidjelo budućnost, prošlost se proučava i kombinira s dobrom prosuđivanjem kako bi se modelirali rizici. Statističke metode, kao što su modeli regresije i vremenskih serija, koriste se za izdvajanje korisnih informacija iz povijesnih podataka. Ove informacije se koriste za stvaranje modela za predviđanje budućih pojava. Neki često korišteni modeli su modeli preživljavanja, modeli markovskog lanca, modeli učestalosti i ozbiljnosti, agregatni modeli, empirijski modeli i parametrijski modeli.
Nakon što se matematika osiguranja koristi za modeliranje budućih događaja, ovaj se model može primijeniti na poslove osiguranja. Očekivani broj i težina šteta može se koristiti za utvrđivanje cijene polica osiguranja. Model se također može koristiti za određivanje koliko će gotovine biti potrebno za pokrivanje budućih potraživanja i troškova. Modeli se koriste za analizu scenarija financiranja poduzeća koji često sadrže derivate, kako bi se zaštitile različite vrste rizika imovine. Koristeći teoriju ili simulaciju, proučavaju se različite strategije ulaganja koje zahtijevaju intimno poznavanje financijske matematike.