U Sjedinjenim Državama (SAD), materijalnopravni proces odnosi se na ona prava koja, iako nisu izričito spomenuta u Ustavu SAD-a, ipak su priznata jer su “implicitna u konceptu naređene slobode”, prema Vrhovnom sudu SAD-a. Na primjer, mnogi predmeti koji se odnose na pravosuđe raspravljaju o ustavnom pravu na privatnost, iako se riječ privatnost ne pojavljuje u ustavu. Ta prava proizlaze iz Petog i Četrnaestog amandmana na ustav, koji zabranjuju vladi da liši građane “života, slobode ili imovine, bez odgovarajućeg pravnog postupka”. Materijalna prava u skladu sa zakonom uglavnom se tiču sloboda građana.
Vrhovni sud SAD-a prvi je put priznao materijalno pravo na zakonit proces 1930-ih, kada je poništio savezne zakone o minimalnoj plaći i zakone o dječjem radu na temelju toga da su prekršili materijalnu “slobodu ugovora”. U moderno doba, Vrhovni sud se bavi materijalnim pravnim postupkom u tri glavna područja koja su opisana u predmetu United States protiv Carolene Products Co.. Ova područja uključuju prvih osam amandmana na ustav; prava povezana s političkim procesom, kao što je glasovanje; i prava “diskretnih i izoliranih manjina”, kao što su rasne skupine. Ostala materijalnopravna prava koja je Vrhovni sud priznao uključuju pravo na brak, o čemu se raspravlja u predmetu Loving protiv Virginije; pravo na djecu, o čemu se govori u predmetu Skinner protiv Oklahome; i pravo da se nečija djeca podučavaju na stranom jeziku, u predmetu Meyer protiv Nebraske.
Prilikom analize situacije u kojoj je vlada možda povrijedila materijalno pravo u skladu sa zakonom, sud prvo pita je li predmetno pravo temeljno pravo. Temeljna prava su ona koja su duboko ukorijenjena u američkoj povijesti ili tradiciji. Ako je pravo temeljno pravo, sud primjenjuje ono što je poznato kao strogi nadzor, u kojem se pita je li kršenje usko prilagođeno da zadovolji uvjerljiv državni interes. Ako sud utvrdi da pravo nije temeljno pravo, primjenjuje preispitivanje racionalne osnove, kojim se postavlja pitanje je li kršenje prava od strane vlade racionalno povezano s legitimnim državnim interesom.
Materijalnopravni postupak razlikuje se od proceduralnog pravog postupka. To je također zajamčeno Petim i Četrnaestim amandmanom. Proceduralni propisni postupak jamči pravo na informiranje o aktivnostima vlade koje bi mogle narušiti određeno pravo i mogućnost da se o tom pitanju čuje.