Medicinska antropologija je studija o tome kako kulturne, ekološke, društvene i povijesne sile utječu na lijek koji se koristi u određenom društvu, kao i kako te sile utječu na zdravlje pojedinca, zdravlje određene zajednice i stabilnost okoliša u regiji. Kako bi se donijeli točni zaključci o ulozi ovih snaga u medicini i općem zdravlju, medicinska antropologija se oslanja na niz akademskih disciplina, uključujući kulturnu antropologiju, lingvistiku, zdravstvo i biologiju. Od razvoja medicinske antropologije sredinom 20. stoljeća, područje je razvilo poseban program obuke medicinskih antropologa i mnoštvo literature s kojom se moraju upoznati svi stručnjaci iz ovog područja. Pojavile su se aplikacije za medicinsku antropologiju koje su pomogle da se promijeni način na koji se bolnice i usluge primarne zdravstvene zaštite uvode u zajednice, a istovremeno uključuju utjecaj složenih kulturnih i okolišnih čimbenika prisutnih u određenoj zajednici.
Akademska disciplina medicinske antropologije nastala je kao odgovor na preokupaciju medicinske zajednice u Europi i Sjevernoj Americi obukom u kliničkim bolnicama koja je prevladavala tijekom prve polovice 20. stoljeća. Većina liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika u to je vrijeme napustila svako priznanje narodne medicine i drugih oblika popularne medicine u korist primjene istog standarda medicinske skrbi, bez obzira na zajednicu pacijenata koju liječnici liječe. Do 1940-ih europski antropolozi i drugi akademici počeli su objavljivati radove na temu koju su nazivali “antropologija zdravlja” ili “antropologija medicine”. Ti su radovi nalikovali filozofskim raspravama o ulozi antropologije u medicini, a ne jasnim preporukama za promjenu načina na koji je medicinska zajednica pristupila skrbi o pacijentima.
Tijekom 1960-ih, liječnici su počeli prepoznavati utjecaj regionalnih i etničkih snaga u zdravstvu i počeli su uključivati neke od nalaza ranih medicinskih antropologa u svoju medicinsku praksu. Društvo za medicinsku antropologiju osnovano je 1967. kombinacijom liječnika i antropologa. Ovi profesionalci željeli su surađivati s ciljem primjene akademskih teorija i otkrića medicinskih antropologa na njegu pacijenata u regijama diljem svijeta.
U narednim desetljećima medicinska antropologija je postala formalno područje studija s magisterijskim i doktorskim programima na nekim od najcjenjenijih akademskih institucija u Europi, Sjevernoj Americi, Australiji i Novom Zelandu. Medicinski antropolozi vodili su uspješne obrazovne programe u mnogim zemljama koji su inspirirali konačnu deinstitucionalizaciju bolnica za mentalno zdravlje i drugih ustanova. Dodatno, suradnja između antropologa i zdravstvenih djelatnika dovela je do uvođenja učinkovitih medicinskih programa koji su usmjereni na poboljšanje kvalitete života i pronalaženje dugoročnih rješenja za lokalne zdravstvene probleme, a ne na jednostavno pružanje kliničke skrbi.