Medicinska hrana je prehrambeni proizvod dizajniran da zadovolji medicinske i prehrambene potrebe pojedinca uzrokovane specifičnom bolešću ili zdravstvenim stanjem. Medicinsku hranu ne treba miješati s dodacima prehrani ili nutritivno obogaćenom hranom. Umjesto toga, medicinska hrana je formulirana kako bi pridonijela liječenju bolesti, a ne samo kao dodatak prehrani, te se primjenjuje na preporuku i pod nadzorom medicinskog stručnjaka. Medicinska hrana može biti formulirana za oralno konzumiranje ili kao tekuća prehrana koja se daje putem sonde. Definicija i regulacija medicinske hrane može varirati ovisno o nadležnosti, a korištenje izraza mogu regulirati vladine agencije kao što je Food and Drug Administration (FDA) u Sjedinjenim Državama.
Postoje neka medicinska stanja koja se mogu ublažiti ili liječiti dijetalnim upravljanjem, što može uključivati konzumaciju medicinske hrane. U Sjedinjenim Državama, FDA zahtijeva da se prehrambeni proizvodi označeni kao medicinska hrana formuliraju sa sastojcima za koje je dokazano, putem prihvaćenih znanstvenih metoda i medicinskog znanja, da zadovoljavaju prehrambene potrebe i, u nekim slučajevima, pomažu u liječenju medicinskog stanje. FDA također zahtijeva da se takvo označavanje primjenjuje samo na posebno formuliranu i prerađenu hranu koja je dio liječničke skrbi i plana upravljanja za određenog pacijenta.
Jedna dobro poznata vrsta medicinske hrane je formula za dojenčad, koja je posebno dizajnirana da zadovolji potrebe beba koje su zahvaćene fenilketonurijom (PKU), stanjem koje ih sprječava da pravilno metaboliziraju fenilalanin, aminokiselinu. Ovo stanje može uzrokovati ozbiljne smetnje u razvoju u pogođene djece, ali takve se posljedice mogu izbjeći odgovarajućom prehranom, uključujući korištenje posebne formule za dojenčad koja je niska u fenilalaninu. Druge vrste medicinske hrane uključuju formulacije za osobe s dijabetesom, gastrointestinalnim blokadama i teškim alergijama.
Dok mnoga zdravstveno osiguranje i planovi zdravstvene skrbi ne pokrivaju troškove dodataka prehrani ili prirodnih lijekova, neki nadoknađuju troškove medicinske hrane, ovisno o zakonima u jurisdikciji u kojoj se nudi plan zdravstvene skrbi ili zdravstveno osiguranje. U takvim slučajevima medicinska hrana se može tretirati kao medicinska oprema ili lijek, a njezini troškovi su barem djelomično pokriveni planom. Takvo osiguranje obično se daje samo ako je medicinsku hranu doista propisao liječnik i ako liječnik nadzire njezinu upotrebu.