Onkologija je specijalnost unutar područja medicine koja se fokusira na proučavanje i liječenje svih malignih tumora ili raka. Postoji nekoliko podspecijaliteta koje spadaju u kategoriju onkologije. Medicinska onkologija je takva kategorija u kojoj se lijekovi, kemoterapija i druge povezane terapije – poput modifikatora biološkog odgovora i hormonske terapije – koriste za liječenje raka.
Liječnik koji se bavi onkologijom naziva se onkolog. Ovi medicinski stručnjaci specijalizirani su za proučavanje, dijagnosticiranje i liječenje raka. Onkolog može raditi u zajednicama ili sveučilišnim bolnicama i medicinskim centrima, u privatnim ili grupnim ordinacijama ili za istraživačke organizacije.
Za ulazak u područje medicinske onkologije potrebno je prvo završiti akreditirani medicinski fakultet. Kako bi postao certificiran u onkologiji, liječnik se tada mora upisati u rezidentni program akreditiran od strane Američkog vijeća za diplomsko medicinsko obrazovanje (ACGME). Nakon uspješnog završetka ovog diplomskog obrazovanja, mora položiti ispit kako bi dobila certifikat odbora iz onkologije.
Odatle onkolog može birati između nekoliko podspecijaliteta onkologije. Tri glavne podkategorije onkologije su kirurška, radijacijska i medicinska onkologija. Ostale podspecijalnosti uključuju ginekološku onkologiju, medicinsku onkologiju, pedijatrijsku onkologiju i hematologiju – koja se usredotočuje na liječenje raka krvi i srodnih tkiva.
Kada se onkolog odluči specijalizirati za medicinsku onkologiju, mora završiti dodatno obrazovanje i obuku, kao i položiti certifikacijski ispit koji provodi Američki odbor za internu medicinu (ABIM). Primarni sadržaj na kojem se kandidat može testirati uključuje farmakologiju, biologiju raka i metodologiju kliničkog istraživanja, kao i potpornu skrb i etiku. Specifični karcinomi s kojima bi onkolog možda želio biti upoznat su hematološki maligni tumori, kao i tumori dojke, gastroenterološki, torakalni, genitourinarni, ginekološki i drugi solidni tumori.
Na ispitu se kandidati medicinskog onkologa mogu susresti sa širokim rasponom tema, poput opće interne medicine jer se ona odnosi na praksu medicinske onkologije. Drugo područje koje se može uključiti u test je dijagnoza i stadija maligniteta, uključujući genetske markere. Mogućnosti liječenja – uključujući kemoterapiju, hormonsku terapiju, terapiju zračenjem i modifikatore biološkog odgovora – također mogu biti dio pregleda.
Nakon što je medicinski onkolog certificiran i prakticira, obično će biti usredotočen na pomaganje pacijentu u upravljanju rakom korištenjem lijekova. Kemoterapija, režim lijekova koji koristi kemikalije za ubijanje brzorastućih malignih stanica u tijelu, jedna je od najčešće propisivanih terapija u području medicinske onkologije. Modifikatori biološkog odgovora, tvari koje potiču prirodni odgovor tijela na bolesti kao što je rak, također se često koriste za liječenje bolesti. Hormonske terapije također se mogu koristiti u liječenju različitih karcinoma.