Medicinski otpad je čvrsti otpad nastao dijagnosticiranjem, liječenjem ili imunizacijom ljudi ili životinja. Također može biti proizvod istraživanja i ispitivanja bioloških proizvoda. Ovaj pojam je posebno definiran Zakonom o praćenju medicinskog otpada iz 1988. godine.
Godišnje se proizvede dva milijuna tona medicinskog otpada. Većina dolazi iz bolnica, ali drugi izvori uključuju liječničke ordinacije, stomatološke ordinacije, istraživačke ustanove, laboratorije i veterinarske urede. Velike količine ovog otpada proizvode i tvrtke koje se bave proizvodnjom lijekova.
Medicinski otpad se obično dijeli u jednu od četiri kategorije: infektivni, radioaktivni, opasni i opći otpad. Agencija za zaštitu okoliša (EPA) navodi da je otprilike 15 posto otpada zarazno. Infektivni otpad je onaj koji može uzrokovati štetu ljudima ili okolišu, a u ovu kategoriju spadaju predmeti kao što su zavoji, kirurške rukavice, kirurški instrumenti, igle i mikrobiološke posude, kulture i krpe. Ostale vrste uključuju otpad koji se nalazi u kućanskim kantama za smeće, poput papira ili plastike.
Infektivnim otpadom se mora upravljati i zadržati kako bi se izbjeglo širenje infekcije, toksina i zagađivača. Ako ti materijali prodru u tijelo, mogu dovesti do ozbiljnih bolesti. Zadržavanje i siguran transport biomedicinskog otpada zahtijeva se za zdravstvene organizacije, farmaceutske tvrtke, veterinarske ordinacije i druga takva okruženja.
Medicinski otpad treba čuvati u hermetički zatvorenim spremnicima na hladnim i tamnim mjestima kao što je hladnjak. Poklopac na spremniku treba biti nepropustan i ne može se probušiti, a spremnik treba biti prikladno označen i označen kao biološki opasan materijal. Sredstva za dezinfekciju treba staviti u neposrednoj blizini otpada u slučaju da dođe do izlijevanja. Sve što dođe u dodir s ovim otpadom treba se smatrati medicinskim otpadom i tretirati na isti način.
Zbrinjavanje medicinskog otpada regulirano je Zakonom o očuvanju i oporabi resursa (RCRA). Većina ovog reguliranog medicinskog otpada odlazi u jednu od 2,400 spalionica u Sjedinjenim Državama. Na temperaturama od 650 do 900 stupnjeva Celzija (1202 do 1652 stupnja Fahrenheita), otpad se spaljuje. Međutim, ove spalionice predstavljaju opasnost po zdravlje jer ispuštaju onečišćujuće tvari kao što su ugljični monoksid, olovo i živa u zrak.
Druga mogućnost zbrinjavanja određenih vrsta biomedicinskog otpada je odlaganje na odlagališta. Međutim, oni troše vrijedne resurse zemlje, a znanstvenici se brinu da će doći trenutak kada više neće biti mjesta na odlagalištima. Oni koji su zaduženi za gospodarenje medicinskim otpadom rade na razvoju alternativnih metoda zbrinjavanja koje ne predstavljaju prijetnju zdravlju ili okolišu.