Medijska pismenost odnosi se na sposobnost razumijevanja i korištenja svih oblika suvremenih medija. Vrste medija uključuju pisane izvore kao što su novine i časopisi, vizualne izvore kao što su televizijski programi i audio izvore kao što je radio. Elementi medijske pismenosti idu dalje od razumijevanja i upotrebe medija do elemenata kritičkog mišljenja kao što su pristranost, analiza i identificiranje propagande.
Pismenost je širok pojam za sposobnost čitanja i pisanja. Ovo ide dalje od kopiranja do demonstriranja jasne sposobnosti razumijevanja. To čini osnovu teorije kineske sobe koja pokazuje da računala nisu pismena jer nemaju razumijevanja. Pismenost također uključuje vizualnu pismenost, što je razumijevanje i korištenje vizualnih medija kao što su slike i fotografije.
Koncept pismenosti važan je za pomoć ljudima da se integriraju u društvo i izvuku se iz siromaštva. Najviša razina pismenosti nalazi se u Sjevernoj Americi, Europi i istočnoj Aziji. Najniže razine nalaze se u siromašnijim elementima društva i siromašnijim dijelovima svijeta kao što su Afrika i indijski potkontinent.
Nekoliko vrsta medija obuhvaćeno je pojmom medijska pismenost. Svaka vrsta medija ima jedinstvene čimbenike. Radijska pismenost se oslanja samo na audio vještine, dok televizijski i filmski mediji uključuju i vizualne i audio. Pisani mediji kao što su novine i časopisi mogu imati fotografije, ali se uglavnom temelje na riječima. To znači, da bi učenik bio medijski pismen, treba razviti tradicionalne vještine pismenosti, kao i vještine vizualne pismenosti.
Broj tečajeva medijske pismenosti razvio se tijekom druge polovice 20. stoljeća. Prvo su ga u Ameriku predstavili učitelji engleskog jezika, a sada je temeljni, iako suptilan, element nastave engleskog jezika, književnosti i povijesti. Takvi tečajevi mogu postati razvijeniji i prepoznatljiviji na višim razinama, što dovodi do diploma i fakultetskih kolegija u medijima. Poučavanje medijske pismenosti pomoglo je u razvoju vještina kritičkog mišljenja o propagandi, pristranosti i cenzuri.
Proučavanje medijske pismenosti također pomaže u razvoju niza praktičnih vještina. To uključuje osnovne vještine kao što su čitanje, pisanje, slušanje i govor. Također uključuje produkciju i pisanje medija poput članaka, filmova i videa. Razvijeniji kolegiji također uče studente o praktičnim elementima produkcije medija kao što su istraživanje, dizajn rekvizita, uređivanje i promocija.
Biti medijski pismen također znači biti u stanju razumjeti kako medijska industrija funkcionira. To uključuje teme kao što su vlasništvo nad medijima, razlika između javnih i privatnih operatera te korporativne strukture. To također znači biti u stanju razumjeti odgovornost medija i učinak koji medijska neodgovornost može imati.