Međugeneracijska jednakost je koncept koji se temelji na vrijednostima da buduće generacije imaju određena prava. Uvjerenje je da ono što se radi danas utječe na buduće generacije i da imovina i resursi pripadaju tim generacijama. Ova ideja pokriva mnoga područja, uključujući prirodna bogatstva i financijsku sigurnost, te smatra da buduće generacije ne bi trebale patiti jer sadašnja generacija nije pravilno brinula o resursima.
Način na koji funkcionira međugeneracijska pravednost temelji se na generacijskom računovodstvu. Cijeli svijet se vidi kao zajednica ljudi, a ne kao mnoge zajednice sastavljene od mnogih rasa. Imajući to na umu, svaka generacija treba paziti na to kako rukuje resursima, jer ti resursi pripadaju budućim generacijama. Treba uzeti u obzir i izravne i neizravne utjecaje, jer ono što može imati pozitivan izravni utjecaj može imati i neizravni utjecaj koji je negativan, kao što su gnojiva koja povećavaju prinos usjeva, ali na kraju oštećuju opskrbu vodom.
Sve buduće generacije imaju pravo na stvari kao što su čisti zrak i voda, prema ideji međugeneracijske jednakosti. Ova prava trebaju biti priznata i zaštićena od strane sadašnje generacije. Međugeneracijska jednakost zahtijeva od sadašnje generacije da odgovorno razmišlja o tome što radi. Na primjer, ako sadašnja generacija prekomjerno izlovljuje određeno područje, ljudi moraju razmisliti što će to učiniti sljedećoj generaciji. Djeca bi mogla odrasti i shvatiti da je hrane malo ili da zbog prekomjernog izlova ne mogu zarađivati za život kao njihovi roditelji.
Međugeneracijska pravednost smatra da resursi i sredstva u kojima uživa sadašnja generacija pripadaju budućnosti. To znači da sve, od poljoprivrede do ekonomskih zakona, treba raditi s obzirom na buduću djecu. Resurse treba ostaviti kako ih je pronašla sadašnja generacija, a djeca ne smiju naslijeđivati zemlju koja je lišena hranjivih tvari ili zatrovana kemikalijama. Zrak i vodu također treba ostaviti čistima.
Međugeneracijska pravednost ne rješava samo prirodne resurse. Koncept se odnosi na ekonomiju, pa čak i zdravstvenu skrb. U zdravstvu, ideja postavlja pitanje hoće li zdravstveni resursi, poput određenih lijekova ili sastojaka za njihovu izradu, biti dostupni u budućnosti. Često se razmišlja o dugu kada se u ekonomiji koristi međugeneracijska jednakost, jer će dug koji sadašnja odrasla generacija stječe pasti na ramena današnje djece. Vjeruje se da bi sve buduće generacije trebale imati istu kvalitetu života kao sadašnja i trebale bi moći koristiti iste resurse.