Od temeljitog opisa do razrađenog govora i dikcije, kombinacije riječi i njihovo postavljanje u rečenice mogu izraziti različite emocije u bilo kojem broju situacija. Jedna od najjednostavnijih, ali najučinkovitijih tehnika je upotreba međumetnika, koji je dio rečenice koji je gramatički neovisan od ostatka rečenice.
Domet je najčešće kratka riječ ili fraza koja se stavlja u rečenicu posebno da pokaže emociju. Na primjer, “Jao!” izražava iznenađenje i bol. “Hej!” je još jedan izraz koji može izraziti nekoliko različitih emocija, od iznenađenja do razočaranja, pa čak i uzbuđenja. Riječ “uh” može izraziti zbunjenost ili nelagodu, ili čak implicirati glupost.
Ovaj izraz je ukorijenjen u latinskom, a usko se prevodi kao “bačen u sredinu”. Stoga će čitatelj vrlo često naći ubacivanje usred rečenice. Ne mora nužno biti samo jedna riječ. Evo nekoliko primjera:
Prešao sam parkiralište i — zar ne znaš! — Zaboravio sam ključeve u zgradi.
Fraza “Zar ne znaš!” se gramatički ne odnosi na ostale dijelove rečenice, ali stavljen u sredinu te rečenice, izražava osjećaj ironije ili čak humora.
Budući da definicija ubacivanja ne navodi izričito nikakvu posebnu emociju, mnogi lingvisti vjeruju da se rečenice od jedne riječi kao što su “zdravo” ili “da” mogu smatrati i elementom ovog dijela govora:
Zdravo. Moje ime je doktor Richards.
Da. Donijela sam svoj recept.
Da! Pobijedili smo!
Ovaj posljednji primjer mogao bi se smatrati dvama ubacivanjima: prvi, “Da!” izražava pozitivno uzbuđenje, dok “Pobijedili smo!” izražava uzbuđenje, pozitivnost i specifičan razlog za uzbuđenje. Ove riječi često prate neka vrsta interpunkcije, kao što je točka za završetak rečenice ili, u mnogim slučajevima, zarez za nastavak rečenice. Budući da je izraz odvojen od ostatka rečenice, mora postojati neka vrsta interpunkcije koja označava stanku ili zaustavljanje. Riječi koje djeluju kao ubacivanje u nekim scenarijima stoga možda neće imati istu ulogu u drugim slučajevima.
Jednostavan pozdrav bio bi dovoljan.
Dok je riječ “zdravo” djelovala kao ubacivanje u prethodnom primjeru, u ovom slučaju nije odvojena od ostatka rečenice i stoga ne djeluje kao jedna.