Međunarodna diverzifikacija je proces u kojem tvrtka ili investitor počinje poslovati s drugim zemljama ili regijama ili ulagati u njih. Jedan od razloga za međunarodnu diverzifikaciju je upravljanje rizicima, jer to omogućuje investitoru ili tvrtki da izvuku najbolje iz financijskih promjena u svakom području. Iako i investitor i tvrtka mogu zaraditi na ovom pristupu, oni to čine na različite načine. Ova diverzifikacija može biti korisna kada domaća valuta slabi, ali gubi svoju prednost kada domaća valuta jača.
Mnogi investitori i poduzeća započinju doma, ulažući novac ili poslujući u području u kojem žive. Postoje mnoge prednosti u tome, kao što je ne morate brinuti o tome kako državljani smatraju strane subjekte, a može biti lakše nadgledati poslovanje ili ulaganja. Istodobno, ulaganje ili poslovanje samo na domaćem području može dovesti do rizika, jer ako domaća financijska situacija ide nadole, nema se kamo okrenuti.
To mnoge ljude navodi da koriste međunarodnu diverzifikaciju kao tehniku upravljanja rizikom. Primjerice, netko tko ulaže samo u domaće tvrtke koje proizvode elektroniku može otkriti da stvari postaju teške ako se elektronika prestane dobro prodavati na domaćem području. Uz međunarodnu diverzifikaciju, investitor može dodijeliti sredstva u međunarodna područja koja imaju bolju prodaju elektronike i još uvijek profitirati od svojih ulaganja.
I investitori i tvrtke koriste međunarodnu diverzifikaciju, ali način na koji je koriste je drugačiji. Investitor traži tvrtke koje dobro posluju u određenom području ili imaju povećanu snagu valute. Nakon što pronađe odgovarajuća područja u koja će ulagati, investitor će kupiti dionice od međunarodnih tvrtki. Poduzeća će se proširiti na druga područja bilo izgradnjom međunarodnih ureda ili izvozom. Izgradnja ureda često zahtijeva više vremena i posla, ali može pomoći u ostvarivanju bolje zarade, dok je izvoz obično svestraniji i lakši za početak.
Jedna od slabosti međunarodne diverzifikacije je jačanje domaće valute. Kada je domaća valuta slaba, međunarodnim valutama se može trgovati za mnogo više domaćeg novca, što će pomoći investitoru ili poslu. Kako domaća valuta jača, međunarodnim valutama se može trgovati za manje, što znači da ulagač ili tvrtka možda više neće ostvarivati dovoljno jaku dobit na međunarodnim tržištima da opravda dodatni rad potreban za diverzifikaciju.