Međunarodna korporativna odgovornost je etička teorija koja integrira djelovanje po savjesti u poslovni model kako bi se osiguralo da korporacije djeluju na način koji je općenito koristan za društvo u cjelini. Cilj međunarodne korporativne odgovornosti je potaknuti korporacije da preuzmu odgovornost za sve svoje postupke, u smislu njihovog utjecaja na okoliš, zajednicu, njezine zaposlenike, potrošače i širu javnost. Međunarodna korporativna odgovornost promiče uključivanje javnog interesa u sve korporativne odluke.
Niti jedno međunarodno zakonodavstvo ne nalaže korporacijama da se pridržavaju određenih društvenih ili korporativnih etičkih standarda. Umjesto toga, međunarodna korporativna odgovornost je dobrovoljni napor koji promiču mnoge zemlje, međunarodne organizacije i korporacije. Iako ne postoje utvrđeni međunarodni standardi za korporativnu odgovornost, uloženi su određeni napori za izradu takvih standarda. Na primjer, više od 100 zemalja sudjelovalo je u pisanju ISO 26000, nacrta standarda za korporativnu odgovornost koji je Međunarodna organizacija za standardizaciju izdala u studenom 2010. ISO 26000 je vjerojatno najšire prihvaćeni skup standarda korporativne odgovornosti dostupnih na međunarodnoj razini.
Jedan središnji fokus međunarodne korporativne odgovornosti je trostruki krajnji rezultat, što u prijevodu znači ljudi, planet, profit. Trostruka krajnja crta skup je prioriteta koje bi korporacije trebale nastojati utjeloviti kako bi bile u skladu s prihvaćenim standardima korporativne odgovornosti. Iako nije dio nikakvog mandata, zajednička je nit koja se provlači kroz gotovo sve verzije međunarodne korporativne odgovornosti.
Korporacija može imati niz različitih pristupa prema međunarodnoj korporativnoj odgovornosti. Jedan uobičajeni pristup je filantropija, u kojoj korporacija vraća zajednici u obliku novčanih donacija neprofitnim organizacijama i zakladama zajednice. Drugi manje često korišten pristup korporativnoj odgovornosti je sudjelovanje u zajednici. U ovom pristupu, predstavnici korporacije uranjaju u projekte zajednice u nastojanju da uče iz kulture zajednice u kojoj se korporacija nalazi. Korporacija također može uključiti elemente društvene odgovornosti u svoju poslovnu kulturu, kao što je kupnja samo ekološki prihvatljivih zaliha ili davanje zaposlenicima plaćenog vremena za sudjelovanje u nastojanjima zajednice.
Neki znanstvenici kritiziraju međunarodnu korporativnu odgovornost kao motiviranu željom za povećanjem profita, ili čak kao korporativnu strategiju kojom se skreće pozornost s određenih neetičkih ponašanja ili postupaka korporacije. Korporativna odgovornost, međutim, često rezultira velikim dijelom dobra. Dodatna sredstva mogu se utrošiti na društveno odgovorne svrhe, a to može povećati uključenost poduzeća u zajednice u kojima korporacije djeluju.