Nacionalne vlade i središnje banke iz cijelog svijeta pokušavaju kontrolirati elemente gospodarstva kao što su inflacija i kamatne stope nametanjem raznih vrsta monetarnih kontrola. Zajednički napori tih vlada i agencija često se nazivaju međunarodnom monetarnom politikom. Iako svaka nacija ima pravo određivati vlastitu ekonomsku politiku, u nekim slučajevima grupe nacija pregovaraju o međunarodnim sporazumima o monetarnoj politici koji utječu na gospodarstva u više zemalja.
Monetarne politike utječu na sposobnost uvoznika i izvoznika da kupuju i prodaju robu s trgovinskim partnerima sa sjedištem u inozemstvu. Neke zemlje imaju minimalne prirodne resurse i ljudi se u tim zemljama oslanjaju na strane tvrtke za opskrbu vrijednim robama kao što su nafta i prirodni plin. Visoke cijene energije mogu uzrokovati početak inflatornog ciklusa i kada rastu izvozne cijene često uzrokuju da nacije padnu u recesiju. Posljedično, većina nacionalnih vlada donosi ekonomske odluke koje se temelje na domaćim potrebama, ali također uzimaju u obzir odluke međunarodne monetarne politike koje se donose u drugim zemljama.
Središnje banke imaju mogućnost snižavanja kreditnih stopa, a to znači da ljudi i poduzeća mogu posuditi novac jeftino, a roba postaje pristupačnija. Tijekom recesije, zemlje ponekad pristaju na snižavanje kamatnih stopa na zajmove kao dio težnje za jedinstvenom međunarodnom monetarnom politikom koja će sniziti troškove izvoza i trgovinu među državama učiniti pristupačnijom. Središnje banke često pristaju na jednoglasno podizanje kamatnih stopa tijekom inflatornih ciklusa kako bi ograničile potrošačku potrošnju i snizile cijene. Trgovinski sporovi često nastaju kada različiti ekonomski uvjeti u dvije zemlje uzrokuju da središnje vlade donose suprotne odluke o monetarnoj politici koje otežavaju međunarodnu trgovinu.
Europsku uniju (EU) sastoji se od većine nacija u zapadnoj i srednjoj Europi i izabrani dužnosnici svake od tih nacija imaju ovlasti donositi neke odluke o međunarodnoj monetarnoj politici u ime EU. Ipak, pojedine nacije imaju pravo veta na neke političke odluke, a neke zemlje odlučuju ne sudjelovati u gospodarskim programima EU-a. Ujedinjeno Kraljevstvo i Danska odlučile su se odustati od odluke o politici EU-a o uvođenju jedinstvene europske valute. U drugim dijelovima svijeta, kao što su Amerika i dijelovi Azije, druge manje formalne ekonomske skupine koje se sastoje od različitih nacija ponekad donose regionalne međunarodne političke odluke koje utječu na živote ljudi u mnogim nacijama.
Na ekonomske odluke ponekad utječe Međunarodni monetarni fond (MMF) koji je agencija Ujedinjenih naroda (UN) koja je djelomično stvorena kako bi olakšala međunarodnu trgovinu i trgovinu. MMF nema službenu ulogu u razvoju politika, ali entitet može davati preporuke o političkim odlukama državama članicama UN-a. Osim toga, MMF upravlja hitnim novčanim fondom i ekonomski problematične zemlje mogu dobiti zajmove od MMF-a ako kreatori politike organizacije vjeruju da će zajmovi koristiti i naciji u pitanju i globalnoj financijskoj sceni u cjelini.