Što je Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO)?

Kako zemlje i kulture postaju sve globalnije i manje izolirane, potrebni su standardi u svemu, od znanosti, mjerenja, kvalitete, proizvodnje, znanosti o okolišu, sigurnosti i trgovine za jednostavnost trgovine, putovanja i suradnje. Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) dijete je dviju zasebnih organizacija, Međunarodne federacije nacionalnih udruženja za standardizaciju (ISA), koja je osnovana 1926. u New Yorku, i Odbora za koordinaciju standarda Ujedinjenih naroda (UNSCC).

Godine 1946. 25 zemalja poslalo je delegate u London da se sastanu u Institutu građevinskih inženjera, u nadi da će uspostaviti međunarodnu agenciju koja bi u suradnji mogla stvarati industrijske standarde koji bi se mogli prihvatiti na međunarodnoj razini. 23. veljače 1947. osnovan je ISO i počeo s radom. U posljednjih šest desetljeća ISO je stvorio i uspostavio više od 16,500 standarda. Teretni kontejneri, bankovne i telefonske kartice, računalni protokoli i metode ispitivanja sve su standardi koje je ISO postavio, olakšavajući tako lakšu trgovinu, putovanja i istraživačku suradnju diljem svijeta.

ISO povezuje 157 nacionalnih instituta za standarde iz cijelog svijeta – svaku zemlju članicu predstavlja jedan institut. ISO-om upravlja Središnje tajništvo, sa sjedištem u Ženevi, Švicarska. To je nevladina agencija, iako su mnoge institucije koje sudjeluju u radu vladine agencije, a druge privatne. Naziv je očito drugačiji u drugim jezicima, ali akronim ISO ostaje isti, radi standardizacije. ISO dolazi od grčke riječi, isos što znači “jednak”.

ISO je demokratska organizacija u kojoj svaka zemlja članica ima jedan glas. Svaka zemlja članica ima jednak utjecaj, a svi standardi su dobrovoljni. ISO nema ovlasti ili jurisdikciju za provođenje standarda koje uspostavlja. Standardi su vođeni tržištem, uspostavljeni su konsenzusom i vrlo su relevantni za trenutne potrebe koje postavljaju potrošači, vlade, poduzeća, tržišni trendovi itd.

ISO uspostavlja standarde koji definiraju kvalitetu, sigurnost i zamjenjivost proizvoda, standarde zaštite okoliša, zajednički tehnički jezik i terminologiju, klasifikaciju materijala, ispitivanje i analizu proizvodnje, među mnogim drugim područjima. Bez njihovog rada, zemlje bi imale izuzetne poteškoće u vođenju učinkovite i profitabilne trgovine, dijeljenju medicinskih i znanstvenih istraživanja, uspostavljanju zakonodavstva o okolišu i ocjenjivanju sukladnosti u proizvodnji.

ISO i dalje igra ključnu ulogu u uspostavljanju univerzalnih standarda koji su velikim dijelom općenito prihvaćeni i posebno prihvaćeni od strane zemalja članica. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, također je posebno zabrinut za sudjelovanje zemalja u razvoju, te je uložio velike napore da tim zemljama pruži financijsku potporu kao i tehničku pomoć potrebnu da budu dio globalne standardizacije.