Međunarodni broj bankovnog računa, također poznat kao IBAN, je sustav numeriranja koji omogućuje prepoznavanje bankovnog računa, bez obzira na lokaciju banke u kojoj se račun nalazi. Ideja koja stoji iza razvoja ovog tipa sustava bila je napraviti proces upravljanja transakcijama koje su uključivale bankovne račune koji su bili povezani s bankama koje se ne nalaze u istoj državi. Dok se broj međunarodnog bankovnog računa prvenstveno koristi u europskim zemljama, sve više zemalja diljem svijeta implementira sustav jer potreba za pojednostavljenjem međunarodnih transakcija postaje hitnija.
Rani razvoj broja međunarodnog bankovnog računa proveden je pod pokroviteljstvom Europskog odbora za bankovne standarde, a izvorno je zamišljen kao sredstvo za ubrzavanje transakcija koje su se odvijale između zemalja unutar Europske unije. S vremenom je dogovorena osnovna formula za broj, pri čemu prva dva slova u nizu označavaju zemlju u kojoj se nalazi bankovni račun. Sljedeći dio niza uključuje označavanje dvije kontrolne znamenke. Posljednji dio međunarodnog broja bankovnog računa sadrži ono što je poznato kao osnovni broj bankovnog računa. Ovaj dio razvija lokalna banka i mora biti u skladu sa standardima koje postavljaju regulatorne agencije za bankarstvo u zemlji podrijetla. Ovaj osnovni broj bankovnog računa može sadržavati do trideset znakova i obično uključuje i slova i brojeve.
Jedna od prednosti međunarodnog broja bankovnog računa je da eliminira dio zabune koju stvaraju različiti standardi i prakse koje se primjenjuju na identifikaciju računa u različitim zemljama. Uspostavom jedinstvene platforme koja pomaže identificirati zemlje i određene banke unutar tih zemalja, moguće je svesti na najmanju moguću mjeru napor koji je potreban za brzu i učinkovitu obradu transakcija. Za klijente banaka to znači da se uplate obrađuju i knjiže na račune dobavljača brže, a istovremeno omogućuje primanje depozita bez dugih kašnjenja.
S vremenom su zemlje izvan Europske unije dobrovoljno odlučile sudjelovati u međunarodnoj strategiji broja bankovnih računa. Zemlje poput Turske, Saudijske Arabije, Izraela i Libanona stvorile su standarde za izradu IBAN-ova koji su u skladu sa standardima koje koristi Europska unija. Niz zemalja ne sudjeluje u inicijativi IBAN, a koristi se drugim metodama za upravljanje međunarodnim transakcijama. To uključuje nacije poput Kanade, Australije i Sjedinjenih Država.