Umjetnik ili autor ne može podnijeti zahtjev za međunarodno autorsko pravo. Umjesto toga, djelo je najvjerojatnije zaštićeno jednom ili objema od dvije prihvaćene konvencije koje su stvorene radi zaštite kreativnih djela. Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela i Univerzalna konvencija o autorskim pravima međunarodni su ugovori o autorskim pravima koje su dogovorile mnoge svjetske vlade. Zemlje članice Svjetske trgovinske organizacije također slijede Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva, koji regulira međunarodna autorska prava.
Autor, umjetnik ili drugi tvorac djela zaštićenog autorskim pravima može tražiti međunarodnu zaštitu autorskih prava prema Bernskoj konvenciji ili Općoj konvenciji o autorskim pravima sve dok je kreator državljanin ili stanovnik zemlje koja priznaje ove konvencije. Zaštita prema Bernskoj konvenciji ne zahtijeva nikakve posebne radnje od strane stvaratelja. Prema Univerzalnoj konvenciji o autorskim pravima, kreator mora postaviti međunarodni simbol autorskog prava, slovo c unutar kruga, na istaknuto i vidljivo mjesto na stvorenom objektu koji se štiti.
Bernska konvencija je prvi put potpisana u Bernu u Švicarskoj 1886. Ona zahtijeva da sve zemlje suradnice priznaju međunarodno autorsko pravo na sva književna i umjetnička djela stvorena od strane građana zemalja koje su potpisale konvenciju. Više od 160 zemalja potpisalo je konvenciju, uključujući SAD, Australiju i Kanadu.
Prema Bernskoj konvenciji, strani autori i umjetnici dobivaju istu zaštitu za svoja djela kakvu bi dobili domoroci u zemlji. Zaštita autorskih prava se automatski primjenjuje bez potrebe za bilo kakvom primjenom. Konvencija postavlja minimum o tome koliko dugo mora trajati autorsko pravo. Minimum je postavljen na 50 godina nakon autorove smrti za književna djela, 25 godina od nastanka za fotografiju i 50 godina od nastanka za filmove.
Univerzalna konvencija o autorskim pravima nastala je kao alternativni oblik međunarodnog autorskog prava Bernskoj konvenciji. Dopušta pojedinim zemljama da zahtijevaju registraciju autorskih prava ako tako žele. Također omogućuje stvaranje fiksnih i obnovljivih uvjeta zaštite autorskih prava. Mnoge su zemlje članice oba oblika međunarodne zaštite autorskih prava.
Usponom Svjetske trgovinske organizacije (WTO) uspostavljen je još jedan izvor međunarodne zaštite autorskih prava. Sve članice WTO-a moraju slijediti Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva. Slično Bernskoj konvenciji, ona postavlja minimalne rokove i nudi automatsku zaštitu bez ikakve prijave za autorsko pravo.