Zakon o intelektualnom vlasništvu odnosi se na zakonska prava vezana uz izume uma ili kreativna djela, kao što su umjetnička djela, knjige, izumi ili znanstvena otkrića. Intelektualno vlasništvo može biti zaštićeno dobivanjem prava na patent, autorsko pravo ili žig na vlasništvo. Iako svaka zemlja ima svoje interne zakone za zaštitu intelektualnog vlasništva, s globalizacijom svjetskog gospodarstva, sve je veća potreba za međunarodnim pravom intelektualnog vlasništva. Na svjetskoj razini, međunarodno pravo intelektualnog vlasništva uključuje široku lepezu sporazuma između zemalja diljem svijeta čiji je cilj zaštita intelektualnog vlasništva preko međunarodnih granica.
Kada umjetnik stvara umjetničko djelo ili pisac napiše knjigu, on ili ona treba pravni mehanizam koji će osigurati da drugi ljudi ne mogu kopirati djelo i profitirati od njega. Isto tako, kada izumitelj osmisli nešto novo ili znanstvenik otkrije lijek za bolest, on ili ona također treba zakonski način da zaštiti svoj rad. Autorska prava i patenti postižu ove ciljeve. Zaštitni znakovi su mnogo šire prirode i odnose se na zakonska prava na korištenje simbola, imena ili izraza. Mnogi ljudi diljem svijeta proizvode identificiraju imenom proizvođača ili simbolom povezanim s dizajnerom, što žigove čini vrijednim, a samim time i zaštitu žiga.
Zaštita intelektualnog vlasništva unutar granica zemlje može biti relativno jednostavna; međutim, zaštita te iste imovine od ilegalnog kopiranja ili korištenja izvan zemlje podrijetla mnogo je kompliciranija. Napori da se to učini su ono što je dovelo do međunarodnog prava intelektualnog vlasništva. Kad bi izumitelj znao da se njegov ili njezin izum može slobodno kopirati izvan njegove zemlje prebivališta, tada bi većina izumitelja prestala s izumima. Ista filozofija vrijedi za svo intelektualno vlasništvo.
Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO) prednjači u nastojanjima da potakne i olakša suradnju među državama u području međunarodnog prava intelektualnog vlasništva. WIPO, koji djeluje pod okriljem Ujedinjenih naroda, ne samo da radi na zaštiti prava intelektualnog vlasništva, već je također zadužen za provedbu pravnog prijenosa tehnološkog razvoja u treći svijet i zemlje u razvoju. Osim WIPO-a, Svjetska trgovinska organizacija (WTO) kao i regionalne trgovinske organizacije i udruženja uključeni su u napore za usklađivanje međunarodnog prava intelektualnog vlasništva.
Kako bi se pravno zaštitilo intelektualno vlasništvo na međunarodnoj razini, moraju se postići i dogovoriti višenacionalni sporazumi. Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva, Ugovor o suradnji na patentima i Haški sporazum o polaganju industrijskog dizajna primjeri su međunarodnih sporazuma koji se bave zaštitom intelektualnog vlasništva. Svaki od ovih sporazuma utvrđuje posebne zakone koje se moraju pridržavati sve zemlje potpisnice u vezi s korištenjem intelektualnog vlasništva koje je stvorila bilo koja od država članica.