Što je međurezivanje?

Međukultura je poljoprivredna praksa u kojoj se dva ili više usjeva uzgajaju zajedno na istom polju. Ova praksa je drevna, kao što pokazuju brojni zapisi ljudskih društava diljem svijeta. U agrarnim društvima se zadržalo međukulturno uzgoj nakon što ga je zapadni svijet odbacio dolaskom visoko mehanizirane poljoprivrede. U kasnom 20. stoljeću, zapadni farmeri počeli su prepoznavati vrijednost međusobnog uzgoja, a praksa je doživjela ponovni razvoj u nekim područjima, posebno u regijama u kojima su farmeri prakticirali održivu poljoprivredu.

Postoji nekoliko načina na koje ljudi mogu koristiti međurezivanje. U jednom obliku, usjevi se sade u izmjeničnim redovima ili trakama, pri čemu se usjevi drže odvojeno, ali i dalje međusobno djeluju kao rezultat blizine. U drugom, međuusjev ili međuusjev se sadi između redova nakon što je glavni usjev počeo sazrijevati. Međuusjevi koji brzo rastu također se mogu uzgajati u nekoliko ciklusa dok primarni usjev sazrijeva. Međuusjev se također može obaviti s usjevima koji su potpuno međusobno pomiješani, a ne odvojeni.

Jedan od najpoznatijih primjera ove prakse dolazi iz Amerike, gdje su domaći narodi zajedno uzgajali kukuruz, grah i tikvice. Ovaj primjer međuusjeva također ilustrira mnoge prednosti ove prakse. Jedna od prednosti je što povećava prinose; više se može uzgajati na jednoj parceli s međuusjevima. Također koristi međuovisne odnose među biljkama, s međuusjevima koji pružaju pokrov, sjenu, hranjive tvari, rešetku za rast i druge prednosti. Neki usjevi mogu čak imati insekticidne učinke koji sprječavaju štetočine od ranjivijih usjeva.

Različiti usjevi mogu se miješati s međuusjevima. Slične sorte mogu se uzgajati zajedno, ili se mogu zajedno uzgajati radikalno različite biljke, kao što se vidi u nekim vinogradarskim područjima gdje se senf uzgaja između loza. Ova tehnika uzgoja može se koristiti za kondicioniranje tla uzgojem fiksatora dušika kao što je grah, kako bi se spriječio korov, kao što se vidi kada se brzorastuće kulture poput rotkvice sade među spororastućim žitaricama, te za pružanje brojnih drugih prednosti.

U zajednici održive poljoprivrede potiče se međukultura, a zapadni farmeri usvajaju tehniku ​​koju farmeri u regijama poput Azije i Afrike nikada nisu prestali koristiti. Kućni vrtlari također mogu koristiti ovu praksu za povećanje prinosa i promicanje zdravih usjeva. Prednosti prateće sadnje nisu ograničene ni na jestive usjeve. Međuusjev se može obaviti i s cvijećem, s mnogim vrstama cvijeća, poput nevena, koji imaju svojstva odbijanja insekata što ih može učiniti korisnima za prirodnu kontrolu štetočina.