Međuspremna memorija je vrsta računalne memorije. Dizajniran je za kontrolu količine električne struje koja ide u i iz memorijskih čipova u bilo kojem trenutku. To čini memoriju stabilnijom, ali povećava cijenu i usporava brzinu kojom radi.
U međuspremnom memorijskom sustavu, hardverski registar nalazi se između dijela računala koji kontrolira memoriju i samih memorijskih čipova. Ovo je uređaj koji može sadržavati određenu količinu informacija odjednom. Registar će se u potpunosti popuniti i tada će sve te podatke proslijediti odjednom.
Korištenje hardverskog registra znači da računalo može mnogo pouzdanije kontrolirati koliko podataka se prenosi u i iz memorijskih čipova u bilo kojem trenutku. Razlog za to je taj što to također kontrolira koliko električne struje prolazi do i od čipova. Time se maksimizira količina podataka koju računalo može obraditi odjednom bez rizika od preopterećenja memorijskih čipova strujom i uzroka kašnjenja ili oštećenja čipova.
Nedostatak ovog sustava je što postoji kašnjenje dok se registar puni podacima. Kašnjenje je vrlo kratko vrijeme i na većini računala bit će jedan šezdeset i šest milijunti dio sekunde. Međutim, s vremenom se to zbraja i čini zamjetnu razliku u izvedbi.
Zbog gubitka performansi i povećane cijene hardverskog registra za sustav, memorija u međuspremniku se obično ne koristi u osobnim računalima. Umjesto toga, najčešći je na poslužiteljima, posebno onima koji su namijenjeni obradi podataka. U ovim primjenama, prednosti pouzdanosti nadmašuju nedostatke troškova i zbrke.
Danas se memorija u međuspremniku češće naziva registrirana memorija. Pojmovi su općenito zamjenjivi. Međutim, možete vidjeti i izraz “potpuna memorija u međuspremniku”. Ovo je malo drugačije jer uključuje svaki dio podataka koji se sprema u međuspremnik, dok se u standardnoj memoriji u međuspremnik ili registriranoj memoriji samo određeni dijelovi spremaju u međuspremnik.
Memoriju međuspremnika ne treba miješati sa međuspremničkom memorijom. Ovo je izraz koji se ponekad koristi za označavanje predmemorije, kao što je predmemorija diska. To uključuje korištenje dijela tvrdog diska za pohranjivanje informacija koje će se vjerojatno više puta koristiti tijekom računalne sesije, što štedi vrijeme koje bi se inače potrošilo na ponovni pristup iz izvornog izvora. Strogo govoreći, “memorija međuspremnika” ne bi se trebala koristiti za označavanje cache memorije, jer “međuspremnik” znači mjesto na kojem se informacije namjeravaju pohraniti i pristupiti samo jednom.