U arhitekturi računala postoje dijelovi memorije poznati kao međuspremnici. Ti su međuspremnici mali i sadrže informacije kojima se mora brzo pristupiti. Međuspremnik za pisanje, koji se nalazi u predmemoriji središnje procesorske jedinice (CPU), sadrži informacije koje se moraju moći zapisati iz međuspremnika u područje memorije s slučajnim pristupom (RAM) računala. Većina podataka iz predmemorije se čita, a ne zapisuje, tako da je međuspremnik za pisanje malen u usporedbi s odjeljkom za čitanje predmemorije. Međuspremnik za upisivanje može obraditi samo jedan zahtjev za pisanje u isto vrijeme, tako da se samo jedan podatak oslobađa kada se primi zahtjev za pisanje.
U memorijskoj arhitekturi, bez obzira na to je li memorija iz CPU-a ili RAM-a, postoji dio koji se naziva cache. Ovo predstavlja vrlo mali dio cijele memorije i pohranjuje prethodno pročitane podatke kako bi se kasnije mogli oporaviti. Pohranjivanjem informacija, računalo će ih moći opozvati puno brže i lakše kada im korisnik ponovno pristupi.
Međuspremnik za pisanje, koji je isključivo pohranjen u CPU cache, pohranjuje informacije za pisanje. Razlika između zahtjeva za čitanje i pisanje je način na koji se rukuje informacijama. U zahtjevu za čitanje, podaci se vraćaju onakvi kakvi jesu, bez ikakvih promjena ili izračuna. Zahtjev za pisanje je kompliciraniji, jer se informacije moraju promijeniti ili izračunati prije nego što se mogu koristiti.
Većina zahtjeva su zahtjevi za čitanje, kao što je opoziv statične web stranice ili otvaranje prethodno spremljenog dokumenta koji nije promijenjen. Međuspremnik za pisanje pomaže organizirati cijeli međuspremnik. Umjesto da svi zahtjevi za čitanje i pisanje budu na jednom mjestu, što može dramatično smanjiti brzinu predmemorije, informacije o pisanju pohranjuju se samo u jednom odjeljku tako da ovaj odjeljak može raditi isključivo na zahtjevima za pisanje. Ostatak predmemorije tada se ostavlja da radi na prevladavajućim zahtjevima za čitanje.
U međuspremniku za upis, zahtjevi se mogu obrađivati samo jedan po jedan. Umjesto odjeljka za čitanje predmemorije, koji obrađuje mnogo zahtjeva odjednom, odjeljak za pisanje može objaviti informacije samo za jedan zahtjev. To je prvenstveno zato što je zahtjeve za pisanje teže ispuniti, pa se predmemorija mora koncentrirati na jedan zadatak.
Dok međuspremnik može ispuniti samo jedan zahtjev za pisanje odjednom, on se i dalje brzo kreće. Zahtjevi za pisanje trebaju samo mali dio informacija za rad, a podaci se opozivaju unutar milisekundi. Iako su sporiji od zahtjeva za čitanje, zahtjevi za pisanje i dalje se ispunjavaju samo s kratkim kašnjenjem.