Lijevac je vrsta medvjeda porijeklom iz Indije, Šri Lanke, Bangladeša, Butana i Nepala. Mogu težiti od 120 do 310 funti (54 do 141 kilogram) i obično su visoki od 1.5 do 1.8 metara. Lijevac je svejed, jede kukce, voće i lešinu. Obično su crne boje, s kratkom, blijedom dlakom na njuškama, dugim pandžama nalik na kuke i bijelim oblikom chevrona na prsima. Lijevac je obično najaktivniji noću, a društvo drugih medvjeda ljenjivca obično im nije potrebno niti im je draže.
Ova vrsta medvjeda obično se može naći u šumama i ravnicama. Obično žive pojedinačno i imat će dom od oko 3,212 hektara (13 četvornih kilometara). Kada se osjećaju ugroženo, ovi će se medvjedi podići na stražnje noge.
Ti su medvjedi klasificirani kao ugrožene vrste jer se često love ili hvataju i tjeraju da nastupaju radi ljudske zabave. Ljenjivac ponekad može biti agresivan prema ljudima, a ponekad može oštetiti ljudske usjeve, što ih čini metom lovaca. Lovili su ih i zbog žučnih mjehura, koji se smatraju vrijednima za praksu narodne medicine u regiji. Obično su noćni, iako je opaženo da su aktivniji tijekom dana u područjima gdje su zaštićeni od ljudskog uplitanja. Ovi su medvjedi često vrlo glasni u svojim aktivnostima, posebno kada usnama sišu termite, mrave i druge kukce iz svojih podzemnih gnijezda.
Sezona parenja medvjeda ljenjivca obično se događa u kasno proljeće i početkom do sredine ljeta. Ženka ljenjivca nosit će svoje mlade pet ili šest mjeseci. Obično će roditi dva mladunca po leglu, obično u svojoj jazbini ispod zemlje. Ti mladunci ostaju s majkom dvije do tri godine. Ponekad će se mladunčad medvjedića ljenjivca jahati na leđima svojih majki, ponašanje koje nije primijećeno ni kod jedne druge vrste medvjeda.
Većinu prehrane medvjeda ljenjivca čine termiti, mravi i drugi kukci, ali vole i svježe voće. Voće od ebanovine, mango i smokve među omiljenim su voćem medvjeda ljenjivca. Primijećene su i kako se penju na drveće i ruše gnijezda medonosnih pčela, kako bi mogle jesti saće.