Meganin zakon je izraz koji se koristi za označavanje jednog od brojnih zakona saveznih država u Sjedinjenim Državama (SAD) koji zahtijevaju javni pristup informacijama o registriranim seksualnim prijestupnicima, posebno onima koji su ciljali djecu. Ovi se zakoni obično koriste zajedno sa saveznim američkim zakonom koji zahtijeva od država da održavaju i ažuriraju registar seksualnih prijestupnika. Osnovna ideja koja stoji iza takvih zakona je da seksualni prijestupnici mogu počiniti više kaznenih djela i da bi ljudi trebali biti svjesni bilo koga s poviješću seksualnih delikata nad djecom koji žive u njihovom susjedstvu. Meganin zakon nazvan je po Megan Kanki, sedmogodišnjoj djevojčici iz New Jerseyja koju je ponovnik seksualno napao i ubio.
U mnogim aspektima, Meganin zakon često se povezuje sa Zakonom o zločinima protiv djece i seksualnog nasilja Jacoba Wetterlinga o registraciji počinitelja, koji su oba osnovana 1994. Vjeruje se da je otmičar počinio prethodne napade na mlade dječake. Kao odgovor na ove vrste zločina, Zakon Jacoba Wetterlinga uspostavio je zahtjev za svaku državu u SAD-u da stvori registar imena i adresa seksualnih prijestupnika.
Paul Kramer, član Opće skupštine New Jerseyja, predstavio je inicijativu koja je postala Meganin zakon nakon što je Megan Kanka silovao i ubio ponovljeni seksualni prijestupnik koji je živio preko puta te mlade djevojke s još dvoje osuđenih i puštenih seksualnih prijestupnika. Prema Meganinom zakonu i varijantama zakona u drugim državama, registar uspostavljen u jednoj državi u vezi s seksualnim prijestupnicima mora biti javno dostupan na više različitih načina. To često uključuje internetske stranice koje omogućuju ljudima da pretražuju lokaciju ili susjedstvo i vide žive li osuđeni seksualni prijestupnici na tom području, zajedno s informacijama kao što su imena počinitelja, fotografija i za koje su kazneno djelo osuđeni.
Dok se o učinkovitosti Meganinog zakona vodi prilično žestoka rasprava, mnogi roditelji i grupe za zagovaranje mladih brane takve zakone kao načine upozoravanja roditelja i djece na prisutnost potencijalnih grabežljivaca. Oni koji se protive ovim zakonima, međutim, često ukazuju na broj počinitelja koji ne počine ponovljena kaznena djela, ali kojima nije dopušteno reformirati se i ponovno ući u društvo bez uznemiravanja. U Ujedinjenom Kraljevstvu (UK) zakon sličan Meganinom zakonu, nazvan Sarin zakon po osmogodišnjaku koji je otet i ubijen, omogućio bi građanima da budu svjesni prisutnosti seksualnog prijestupnika, ali vjerojatno ne bi otkrili identitet počinitelja osoba.