Postoje dvije glavne vrste memorije s slučajnim pristupom (RAM); to su memorija međuspremnika – ili registrirana memorija – i memorija bez međuspremnika, inače poznata kao neregistrirana memorija. Memorija bez međuspremnika je brža, češća i znatno jeftinija za kupnju od memorije u međuspremniku. Kao takvi, ovi neregistrirani memorijski oblici su tip modula koji se nalazi u gotovo svim kućnim stolnim i prijenosnim računalima. Memorija s međuspremnikom skuplja je od tipa bez međuspremnika, a također je i sporija zbog načina na koji rukuje pohranom i oporavkom podataka. Memorija u međuspremniku je, međutim, daleko stabilnija od oblika bez međuspremnika pa se uglavnom koristi u mainframe i poslužiteljskim mrežnim računalima.
Nebuferirana memorija je daleko najčešći oblik računalnog memorijskog modula koji se nalazi u svakodnevnoj upotrebi. Ovi memorijski moduli su jeftini za proizvodnju u usporedbi s memorijskim modulima s međuspremnikom, djelomično zbog njihove uobičajene upotrebe u domaćim i komercijalnim računalima, a također i zbog činjenice da se manje koristi hardver. U nebuferiranom memorijskom modulu, ne postoji oblik ugrađenog hardvera koji bi djelovao kao registar za upute između RAM čipa i memorijskog kontrolera računala. To rezultira većom radnom brzinom, ali i povećanim rizikom od kritične pogreške gubitka memorije zbog nasumične prirode postavljanja informacija i oporavka, osobito tijekom razdoblja intenzivne aktivnosti.
Češće se naziva registrirana memorija je memorija međuspremnika. Nebuferirana memorija, začudo, zadržava svoje ime i nije promijenjena u neregistriranu memoriju. Memorija u međuspremniku razlikuje se od tipa bez međuspremnika po tome što sadrži hardverski registar koji pohranjuje informacije u predmemoriju za jedan ciklus takta memorijskog čipa. Iako ova operacija može rezultirati sporijim vremenom rada memorijskog čipa, ona pruža dodatnu stabilnost i smanjeni rizik od memorijskih pogrešaka ili oštećenja.
U općoj domaćoj uporabi, razlika u brzini između dvije vrste memorijskih modula čini se zanemarivom. U razdobljima intenzivnog prijenosa informacija postaje očito kašnjenje do kojeg dolazi korištenjem registra. Memorija u međuspremniku obično se koristi u poslužiteljskim računalima i sustavima glavnog računala kako bi se osigurala stabilnost i zaštita od oštećenja koja se mogu pojaviti u modulima bez međuspremnika kada su podložni kontinuiranoj intenzivnoj upotrebi. Dok su moduli s međuspremnikom skuplji i općenito sporiji u radu, stabilnost memorije i sigurnost podataka više nego kompenziraju u komercijalnom okruženju.