Memorija za čitanje i upisivanje je vrsta elektroničke pohrane koju koriste računala i drugi uređaji koji mogu imati pohranjene informacije na sebi i, nakon toga, te iste informacije mogu kasnije dohvatiti. Postoji nekoliko fizičkih oblika memorije za čitanje i upisivanje, kao što su čipovi računalne memorije s slučajnim pristupom (RAM), tvrdi diskovi i kompaktni diskovi koji se mogu ponovno upisivati (CD-RW) da spomenemo samo neke. Svrha ove vrste memorije može biti trajno pohranjivanje informacija za kasniju upotrebu, kao što je slučaj s CD-RW-om, ili može biti pružanje područja brzog pristupa informacijama koje su sastavljene ili učitane, npr. slučaj s RAM čipovima. Postoji jasna funkcionalna razlika između memorije za čitanje i upisivanje, memorije samo za čitanje (ROM) i memorije samo za pisanje (WOM).
Daleko je memorija za čitanje i upisivanje najraširenija vrsta memorije u elektroničkim uređajima i računalima. Sustav je u stanju promijeniti informacije pohranjene na zadanoj adresi unutar memorije i također može dohvatiti informacije iz memorije. Ova metoda računalne memorije postala je važna jer je složenost naprednog računalnog softvera i operativnih sustava zahtijevali progresivno veća područja u kojima se pohranjuju informacije i izrađuju dugi izračuni.
Postoje dva oblika RW memorije, a prva je statička ili memorija za pohranu. Ovo je vrsta memorije dizajnirana da se u nju upiše, a zatim i zadrži te informacije unatoč tome što nema aktivni dio softvera ili elektronički signal koji ga napaja. Tvrdi diskovi, CD-RW, flash pogoni i određene vrste ugrađenih sklopova imaju tu mogućnost.
Drugi oblik naziva se hlapljiva memorija. To je obično ugrađeni mikročip ili drugi elektronički hardver koji može djelovati kao mjesto gdje se informacije mogu čitati i pisati, ali ne opstaju bez nekog vanjskog napajanja ili softverskog sustava. RAM računala primjer je nestabilne memorije za čitanje i upisivanje, u kojoj informacije pohranjene u RAM čipovima postaju izgubljene ili nepovratne nakon što se računalo isključi. Ova vrsta memorije ima vrlo brzo vrijeme pristupa, jer nije fizički kodirana na mediju.
Za razliku od memorije za čitanje i upisivanje su memorija samo za čitanje i samo za pisanje. Memorija samo za čitanje često se koristi za prijenos informacija na fizički medij na način da ih korisnik ne može mijenjati. Također se koristi u određenim datotečnim sustavima za zaštitu vitalnih područja operacijskog sustava od oštećenja uslijed nezgoda ili zlonamjernog softvera. Memorija samo za pisanje obično se koristi za osiguravanje sigurnog izlaza za nepotrebne informacije ili druge signale, kao što je virtualni hardverski port koji ne vodi ničemu, nazvan NUL uređaj, gdje se podaci mogu sigurno zbrinuti, ali nikada ne čitati.