Mentalni model je konstrukt u umu koji oblikuje misaone procese, ponašanja i odgovore na situacije. Ljudi rade s brojnim mentalnim modelima kako bi stvorili okvir za interakciju sa svijetom i razumijevanje događaja koji se odvijaju oko njih. Ti konstrukti mogu uključivati sjećanja na situacije iz stvarnog svijeta, kao i hipotetske situacije i teorijske odgovore na njih. Brojne stvari mogu utjecati na formiranje mentalnog modela, uključujući nečiju kulturnu i vjersku pozadinu.
Kenneth Craik, škotski istraživač, predložio je teoriju mentalnog modela 1940-ih. Kombinirao je filozofiju i psihologiju u svom radu kako bi razumio kako ljudi komuniciraju sa svojim okruženjem. Mnogi su ljudi gradili na ovom radu kako bi istražili formiranje mentalnih modela i različitih tipova modela u različitim populacijama. Neki praktičari psihologije redovito proučavaju i koriste ovu teoriju o ljudskom umu u svom radu.
Dok ljudi stupaju u interakciju sa svijetom oko sebe, počinju razvijati mentalne modele. Jedna stvar koja može spriječiti razvoj mentalnih modela je intelektualni invaliditet, koji nekome može otežati razumijevanje i obradu složenih koncepata. Duševna bolest također može ometati, jer nekome može iskriviti stvarnost i otežati pronalaženje predvidljivih i razumljivih modela ljudskog ponašanja i aktivnosti. Ljudi koriste svoje mentalne modele kako bi razumjeli zašto i kako ljudi rade stvari te također kako bi razvili tehnike za prepoznavanje i dovršavanje zadataka.
Prethodna iskustva mogu biti od pomoći pružanjem referentnog okvira iz stvarnog svijeta, a ljudi mogu popuniti praznine imaginarnim scenarijima kako bi stvorili mentalne modele. Ovi modeli pomažu ljudima identificirati i slijediti obrasce ljudskog ponašanja kako bi ih mogli primijeniti na situacije u vlastitom životu. Koristeći mentalni model, osoba može donijeti odluku o tijeku akcije, a oslanjat će se na povratne informacije iz rezultata odluke da informira i poboljša model.
Ljudi primjenjuju svoje mentalne modele na sve, od razumijevanja političkih događaja do pregovaranja o međuljudskim nesuglasicama. Istraživači koji se slažu s ovom teorijom za objašnjenje spoznaje općenito vjeruju da su ovi modeli fleksibilni i da se s vremenom mogu mijenjati kao odgovor na čimbenike okoline.
Kultura i okoliš mogu imati značajan utjecaj na formiranje mentalnog modela. Ljudi s ograničenim iskustvima u stvarnom svijetu mogu imati problema s stvaranjem smislenih i korisnih modela. Odgajanje u zaštićenom ili restriktivnom okruženju može otežati ljudima interakciju s pojedincima iz drugih sredina koji mogu imati različita životna iskustva i odgovarajuće mentalne modele.