Ubojstvo iz milosrđa, također poznato kao dobrovoljna eutanazija ili samoubojstvo uz pomoć liječnika, u biti je čin jedne osobe koji je osmišljen da prekine život druge osobe koja pati od ekstremne boli ili neizlječive bolesti. Smatra se kriminalnim ubojstvom na većini, ali ne na svim mjestima, iako zagovornici tvrde da ga treba tretirati drugačije od zlonamjernog ubojstva jer se, općenito, čini iz ljubavi ili suosjećanja prema ubijenoj osobi. Ljudi koji pate od dugotrajne bolesti često žele umrijeti umjesto da jednostavno čekaju da priroda krene svojim tijekom, iako možda sami ne mogu učinkovito okončati svoje živote. Prijatelji i članovi obitelji ljudi koji su na aparatima za održavanje života ili koji žive samo uz podršku ventilacije ili drugih medicinskih intervencija ponekad također odluče isključiti te uređaje, što u osnovi uzrokuje smrt privržene osobe. Praksa je vrlo kontroverzna i polarizirajuća, čak i na mjestima gdje je to zakonom dopušteno.
Zašto se to događa
Potpomognuto samoubojstvo obično se naziva “ubojstvom iz milosrđa” samo ako postoji neki uvjerljiv razlog zašto se pomaganje nekome umrijeti može smatrati milosrdnim, a u većini slučajeva to se svodi na fizičku patnju. Ljudi koji svaki dan žive u iznimnoj boli često žele smrt kao način da okončaju svoju bijedu, osobito ako znaju da je njihovo stanje terminalno i da je smrt neminovna. Ponekad žele kontrolirati uvjete svoje smrti, kao što su prijatelji i obitelj u blizini, a često također žele zadržati barem malo lucidnosti kako bi znali što se događa i bili sposobni reći svoje posljednje zbogom.
Kako se to događa
Postoji nekoliko različitih načina na koji ljudi pomažu drugima da umru, ali smrtonosna predoziranja drogom su neka od najčešćih. U tim slučajevima liječnici propisuju lijekove u jačinama i kombinacijama koji su dizajnirani da brzo i mirno okončaju nečiji život. Ljudi koji su u mogućnosti mogu sami davati ove lijekove, obično ih progutajući, ili im ih mogu dati i intravenozno.
Uobičajeno je i prekidanje medicinski potrebnog održavanja života. Ljudi koji ovise o ventilatorima ili aparatima za održavanje života mogu zatražiti da se ti strojevi isključe, što obično dovodi do relativno brze smrti. Članovi obitelji i voljeni pacijenata u takvim situacijama ponekad odlučuju i sami ukloniti mehanizme za održavanje života, često ako je pacijent u nesvijesti ili ne reagira i ne očekuje se da će se ikada oporaviti.
Pitanja zakonitosti
Potpomognuto samoubojstvo nezakonito je na mnogim mjestima, uključujući većinu država u SAD-u. Druge zemlje, kao što su Švicarska, Belgija, Nizozemska i Luksemburg, uspostavile su odredbe za zakonitu eutanaziju, ali je ta praksa obično strogo regulirana i može se dogoditi samo pod određenim uvjetima.
U područjima u kojima je dopušteno samoubojstvo uz pomoć liječnika, gotovo uvijek ga mora provesti i pod nadzorom ovlaštenog liječnika. Drugim riječima, općenito je protuzakonito da bilo tko osim liječnika zapravo provodi tretmane za kraj života, iako često mogu biti prisutni i drugi. Zakoni na nekim mjestima određuju da samo osobe s određenim bolestima ili stanjima boli također imaju pravo.
Zločin je u gotovo svim jurisdikcijama da neliječnici okončaju život drugoga, čak i ako je to ono što ta osoba želi. To ipak ne znači da se to ne događa. Ako bude osuđena, osoba koja nezakonito izvrši ubojstvo iz milosrđa može biti poslana u zatvor.
Zatvor također može biti stvarnost za liječnike koji pomažu smrtno bolesnim pacijentima da okončaju vlastiti život u područjima gdje je ta praksa zabranjena. Jedan od najpoznatijih aktivista za samoubojstvo uz pomoć liječnika bio je američki patolog dr. Jack Kevorkian. Prijavljeno je da je nezakonito pomogao u smrti više od 100 pacijenata u Sjedinjenim Državama, te je krajem 1990-ih osuđen za višestruke optužbe za ubojstvo drugog stupnja i poslan u zatvor. Pušten je 2007. godine nakon što je pristao da nikome drugome ne daje savjete o samoubojstvu, nakon čega se pojavio na raznim sveučilištima i u TV emisijama kako bi promovirao svoje uvjerenje i teorije o pravu pacijenata na smrt.
Polemika
Ubojstvo iz milosrđa i samoubojstvo uz pomoć liječnika kontroverzna su tema u društvu i među medicinskim stručnjacima općenito, a velik dio ove rasprave postoji osim njezine stroge zakonitosti. Neki liječnici smatraju da se ta praksa protivi doktrini profesije ne škodi, dok drugi tvrde da je produljenje života nekoga tko želi umrijeti i tko će sigurno umrijeti u budućnosti okrutno kršenje ljudskih prava. Brojni vjerski vođe također se protive toj praksi iz moralnih i etičkih razloga.