Meridijanski krug, koji se također naziva tranzitni krug, je uređaj koji se koristi u astronomiji za mjerenje položaja zvijezde dok prolazi, ili prelazi, lokalni meridijan. Iz perspektive promatrača, lokalni meridijan je veliki krug koji prolazi kroz zenit, točku izravno iznad glave, te sjeverni i južni nebeski pol, koji su projekcije sa Zemljinih polova. Uređaj je montiran na način da omogućuje promatranje samo duž meridijana između horizonta i zenita. Prvi put razvijen u kasnom 17. stoljeću, meridijanski krug je igrao vitalnu ulogu u astrometriji, mjerenju položaja i gibanja astronomskih tijela.
Instrumenti su obično refraktorski teleskopi s promjerom leća ispod 8 inča (oko 20 cm). Gledajući kroz okular, vidno polje može biti podijeljeno finim linijama koje su paralelne s meridijanom. Tradicionalno, oni su korišteni za mjerenje tranzita zvijezde i određivanje trenutka u kojem se nalazila na lokalnom meridijanu. U suvremenom meridijanskom krugu ta se mjerenja vrše elektronički, a izračuni se izvode pomoću računala.
Promatranja s meridijanskim krugom također mjere deklinaciju i pravu ascenziju, dvije koordinate koje definiraju točku na nebu pomoću ekvatorijalnog koordinatnog sustava. Deklinacija je udaljenost objekta sjeverno ili južno od nebeskog ekvatora, projekcija Zemljinog ekvatora, izražena u stupnjevima. Ovaj položaj se može opisati kao astronomski ekvivalent geografske širine. Rane zvjezdane karte konstruirane su korištenjem meridijanskog kruga za mjerenje vremena prolaska i deklinacije.
Prava ascenzija, također poznata kao satni kut, mjera je položaja prema istoku duž nebeskog ekvatora od proljetnog ekvinocija, točke gdje ga sunce prelazi u proljeće. Položaj se mijenja s vremenom, tako da se pravi uspon mora zabilježiti s obzirom na godinu kada je obavljeno promatranje. Može se mjeriti u stupnjevima ili satima, pri čemu je 24 sata jednako 360 stupnjeva. Kada se mapira nebo, ovo pozicijsko mjerenje je analogno zemaljskoj dužini.
Osim astrometrije, meridijanski krug ima praktičnu primjenu na Zemlji. Promatranjem vremena prolaza meridijana poznatih zvijezda, mogu se izračunati lokalna zemljopisna dužina i vrijeme. Takva su opažanja bila najtočnija metoda određivanja vremena prije razvoja atomskog sata.
Tehnički napredak uvelike je povećao točnost meridijanskih krugova i velik dio njihove funkcije je sada automatiziran. Svemirska platforma za mjerenja tipa tranzitnog kruga realizirana je sa satelitom Hipparcos Europske svemirske agencije. Meridijanski teleskop Carlsburg na Kanarskim otocima je moderan, automatiziran instrument koji se koristi za pročišćavanje ranijih promatranja i bilježenje položaja asteroida.