Štap s porukama bio je oblik drevne i često neverbalne komunikacije koja potječe iz Australije, osobito među starosjediocima. Sastojao se od drvenog štapa s ispisanim crtežima i simbolima. Te su predmete prenosili kuriri između raznih regija i plemena te su tako funkcionirali kao sredstvo međukulturalne komunikacije. U moderno doba, štapić s porukama se još uvijek može koristiti u komunikacijske svrhe ili može poslužiti kao aboridžinski kulturni simbol koji sadrži važne i značajne dizajne.
“Aboridžini” je izraz koji se odnosi na ljude za koje se vjeruje da su prvi poznati stanovnici neke regije, au ovom slučaju se koristi za opisivanje nekoliko podskupina domorodaca Australaca. Svaka grupa može imati svoje jedinstvene običaje i jezike. Često su ih dijelila plemena, pa su te skupine trebale sredstvo za komunikaciju. U tu svrhu prvo su osmišljeni štapići za poruke.
Sam štap se često izrađivao od drva autohtonog australskog drveća, kao što su crne pletenice. Poruke su postavljene na štapiće različitim metodama, uključujući rezbarenje, slikanje ili spaljivanje simbola na drvo. Oznake su se obično sastojale od simbola bez riječi koje je kurir morao prevesti. Ovaj glasnik je stoga obično bio fizički sposoban mlađi muškarac koji je imao mentalnu oštrinu da pravilno prenese detalje poruke.
Štapići za poruke funkcionirali su kao neka vrsta neutralnog teritorija između plemena. Kuririma je omogućen siguran prolaz i sigurna luka, čak i ako su dolazili iz neprijateljske zemlje. Ponekad se način dostave sastojao od toga da jedan kurir nosi štapić s porukom od plemena do plemena. Druge metode su navele da jedno pleme započne proces prolaska među plemenima, pri čemu je svako pleme koristilo vlastitog kurira kako bi prenijelo poruku sljedećem plemenu.
Preživjela australska aboridžinska plemena također mogu koristiti tradicionalnu poruku. Može poslužiti kao putovnica ili sredstvo identifikacije u tim područjima. Iako su obično još uvijek izrađene od drveta, također mogu biti šuplje iznutra i sadržavati komad papira, a ne izrezbarene simbole.
Ovaj objekt je također preživio kao dio australskih kulturnih proslava. Neke škole, na primjer, dizajniraju i transportiraju štapiće s porukama kao sredstvo učenja o prošlosti. Osim toga, izraz “slijep za poruke” često se koristi u australskom žargonu kao referenca na druge oblike komunikacije kao što su novine ili radijske emisije.