Metafikcija je svaka vrsta pripovijedanja u kojoj kreator aktivno pokušava navesti publiku na razmišljanje o činjenici da doživljava izmišljeni prikaz. To se može riješiti korištenjem mnogih različitih narativnih sredstava, uključujući slučajeve u kojima umjetnik izravno govori svojoj publici ili neke slučajeve u kojima kreator postaje lik u avanturi i govori o procesu pisanja priče. Razlozi za metafikciju uvelike variraju, a neki autori to čine kako bi izazvali određenu reakciju kod čitatelja, dok drugi to rade posebno kako bi komentirali proces stvaranja fikcije. Metafikcija je također uobičajena u filmu i kazalištu, ali većina ljudi taj izraz koristi za opisivanje tehnika koje koriste autori romana i kratkih priča.
Postoji mnogo različitih načina na koje se meta tehnike mogu primijeniti u izmišljenim pripovijestima, a mogu biti ili suptilne ili vrlo očite. Na primjer, neki će autori postupno osvijestiti publiku o određenom nagibu u glasu pripovjedača u priči u trećem licu, a s vremenom bi se pripovjedač zapravo mogao početi osjećati kao lik. Na kraju, autor u ovim pričama ponekad može otkriti svoj identitet i izravno komentirati stvari koje se događaju u priči. Druga uobičajena metoda je da autor stvori lik po uzoru na sebe, ili zapravo stvori lik s istim imenom, te da lik govori o procesu stvaranja priče koju čitatelj doživljava. Suptilniji primjer bi bio da se autor izravno obrati čitatelju o procesu pisanja određenog odlomka ili odjeljka prije nego što se brzo vrati u normalnu priču.
Pripovjedači imaju mnogo različitih razloga zašto žele istražiti metafikciju. Neki od njih jednostavno su zainteresirani natjerati čitatelja da se malo odmakne od priče kako bi kritički razmislio o svemu što mu je rečeno. Neki autori smatraju da bi proces stvaranja uvjerljive fikcije mogao biti previše emotivan na način koji bi mogao otupiti čitateljeva osjetila i spriječiti osobu da vidi važne intelektualne točke. Drugi stvaraju metafikciju kao način da istraže stvarni proces stvaranja na potencijalno zabavan i otkrivajući način dok istovremeno pričaju priču.
Neki obožavatelji stvarno ne vole bilo kakvu metafikciju. Neki od njih smatraju da je to pomalo pretenciozno, a možda im se čini da ih autor vrijeđa namjerno izvlačeći ih iz suspenzije nevjerice. Drugi jednostavno smatraju da to remeti tijek priče i čini fikciju manje ugodnom. S druge strane spektra, oni koji vole metafikciju često je jako vole i mogu aktivno tražiti djela u kojima se koriste metafikcijske tehnike.