Metoda punog troška je vrsta računovodstva koja se koristi posebno s tvrtkama – obično proizvođačima nafte i plina – koje imaju troškove istraživanja kao dio svojih operativnih troškova. Bez obzira na to je li istraživanje uspješno, metoda punog troška nalaže da se svi projekti smatraju kapitalom. Nakon što se nafta ili plin proizvedu uspješnim istraživanjem, svi povezani troškovi amortiziraju se dobiti od proizvodnje, a iznos se konačno smatra rashodom. Kada se to koristi umjesto drugih računovodstvenih metoda koje se koriste za istraživanje nafte i plina, neto prihod obično izgleda veći.
Tvrtke koje kopaju ili buše naftu i plin snose troškove poznate kao naknade za istraživanje. Te su naknade povezane s nabavom opreme, osiguranjem zemljišta za bušenje ili rudarenje, troškovima korištenja strojeva i unajmljivanjem operatera te svim drugim naknadama za nabavu nafte ili plina. Bez obzira na količinu novca koju tvrtke koriste za istraživanje, mogu postojati neuspješni pothvati koji donose malo ili nimalo nafte ili plina.
Kada tvrtka ne uspije u istraživanju, iznos se obično upisuje u poslovne knjige kao trošak. To nije tako s metodom punog troška. Ovom računovodstvenom metodom i uspješna i neuspješna istraživanja upisuju se kao kapital. Ostale računovodstvene metode uključuju samo kapitalizaciju za uspješne projekte, što umanjuje ukupan iznos kapitalizacijskih sredstava.
Dok su troškovi kapitalizirani, oni se ne zaboravljaju. Rijetko se događa da tvrtka ima dug niz neuspješnih projekata koji ne donose naftu ili plin, a kada dođe do uspješnog istraživanja, rješavaju se kapitalizirani troškovi. Nakon što se prinos proizvede i proda drugim subjektima, dobit se primjenjuje na kapitalizirane troškove po metodi punog troška. Kapitalizirani trošak se mijenja u redovni rashod zbog amortizacije.
Korištenje metode punog troška savršeno je legalno i etično u većini područja, ali ima potencijal promijeniti neto prihod tvrtke zbog različitih metoda izvještavanja koje koristi ova vrsta računovodstva. U usporedbi s drugim računovodstvenim metodama koje se koriste za troškove istraživanja nafte i plina, metoda punog troška često daje veći neto prihod, napuhujući tvrtku. To obično privlači investitore koji primjećuju da tvrtka zarađuje više, iako ova tvrtka zapravo može zarađivati manje od svojih konkurenata. Činjenica da se to može dogoditi znači da ulagači obično trebaju provjeriti računovodstvenu metodu koju koristi tvrtka prije nego što odluče koja je najbolja investicija.