Metoda trezorskih dionica je sustav pomoću kojeg tvrtka obračunava dionice koje je izdala, a zatim ponovno stekla. Postoje dvije glavne vrste metode trezorskih dionica, poznate kao trošak i nominalna vrijednost. Kod obje vrste mogu postojati neka zakonska ograničenja u pogledu pripreme računa.
Unatoč imenu, trezorske dionice u Sjedinjenim Državama nemaju nikakve veze s vladinim financijskim odjelom. Ne odnosi se na financijske proizvode kao što su trezorski zapisi, državni ekvivalent obveznicama poduzeća. Trezorske dionice su isključivo povezane s tvrtkama kojima se javno trguje. Naziv može biti posebno zbunjujući, budući da se u Ujedinjenom Kraljevstvu trezor doista odnosi na proizvode temeljene na dugovima koje izdaje država. Ujedinjeno Kraljevstvo umjesto toga koristi izraz trezorske dionice da se odnosi na ponovno stečene dionice.
Tvrtka može stvoriti trezorske dionice kupnjom prethodno izdanih i kojima se trguje dionicama natrag od investitora. To bi se moglo učiniti kao način davanja gotovine dioničarima umjesto izdavanja dividendi. To također može biti način da se drugoj tvrtki oteža pokretanje uspješne ponude za preuzimanje. Treba napomenuti da iako se trezorske dionice “kreiraju”, ukupan broj dionica ostaje isti, dok broj dionica dostupnih za trgovanje na tržištima zapravo pada. Stvaranje trezorskih dionica je zapravo konverzija, a ne istinsko “kreiranje”.
Postoji nekoliko implikacija iz stvaranja trezorskih dionica. Jedan je način na koji se navodi u bilancama. Uobičajeni sustav je navesti ga kao negativnu brojku u kategoriji dioničarskog kapitala. Ova kategorija zapravo predstavlja ukupan novac koji su dioničari uložili u tvrtku. Ova bi brojka postala značajna da je tvrtka likvidirana.
Neki oblik metode trezorskih dionica također je potreban za praćenje dionica kada ih tvrtka otkupi, plus ako i kada se zatim preprodaju javnosti. Jedna od opcija je troškovna metoda, u kojoj se prikupljeni ili potrošeni novac primjenjuje na kategoriju uplaćenog kapitala. Ova kategorija obično navodi novac prikupljen od investitora iznad nominalne vrijednosti njihovih dionica.
Druga metoda trezorskih dionica je nominalna vrijednost. S ovom metodom, kada se dionica otkupi, jednostavno se navodi kao prelazak s dionica kojima se trguje na trezorske dionice, bez promjene u bilo kojem drugom dijelu računa. Ako i kada se zatim ponovno proda ulagačima, računi se revidiraju na isti način kao i kod troškovne metode.