Mezonihidi su sisavci mesožderi srednje do velike veličine usko povezani s papkarima (svinje, deve, koze, goveda) i kitovima (kitovi i dupini) koji su živjeli u paleogenu, evoluirajući ubrzo nakon izumiranja dinosaura 65 milijuna godine i izumrle prije oko 30 milijuna godina. Mezonihide su površno nalikovale vukovima, iako su umjesto šapa imali kopita i mnogo veće glave. Općenito su također bili veći, s nekim vrstama koje su prelazile veličinu medvjeda. U Sjevernoj Americi, mezonihide su milijunima godina bile najveći mesožderi.
Mezonihide su obično bile veće od ostalih dviju skupina mesoždera s kojima su dijelili planet u to vrijeme: miacida (koji su evoluirali u moderne mesoždere) i kreodonta, još jedne skupine mesoždera u koju su mezonihide nekoć klasificirali. Mezonihidi potječu iz Azije (koja je bila otočni kontinent) i brzo su se proširili po većem dijelu sjeverne hemisfere, uključujući Europu (koja je u to vrijeme bila arhipelag) i Sjevernu Ameriku (koja je od Južne Amerike bila odvojena oceanom).
Iako mezonihide imaju lubanje slične kanidima, njih dvoje su prilično različiti. Mezonihide su imale dulje, ravnije lubanje i pretjeranu sagitalnu grebu, lubanje koja bi se koristila kao sidro za mišiće čeljusti. Veliki sagitalni vrhovi mezonihida ukazuju na to da bi imali ogromnu moć grizanja, s nekim vrstama moćnijim od svih živih mesoždera. Očji zubi mezonihida bili su nešto duži i tanji od psećih psića, bolji u probijanju mesa, ali nešto lošiji u držanju ubojice.
Mezonihide su imale čeljusti s trostrukim vrhom što sugerira da su neke od njih bile prilagođene za lov na ribe, poput njihovih rođaka kitova zubaca. Mužjaci mezonihida imali su debele trupove koji bi bili korisni za drobljenje kostiju, što ukazuje na smetlarski način života. Evolucijski se smatra da mezonihide potječu od kondilarta, prvih kopitara. Dugi niz godina se smatralo da kitovi, koji su sisavci, potječu od mezonihida, no noviji fosilni nalazi čine vjerojatnijim da potječu od predaka nilskih konja.