Microsporum je gljivični rod koji je najpoznatiji za lišaj, gljivičnu infekciju koja se može primijetiti i kod ljudi i kod životinja. Microsporum canis je posebno poznata vrsta u ovom rodu, iako je nekoliko drugih vrsta također povezano s lišajima i drugim kožnim problemima, kod nekih pacijenata. Microsporum se može prenositi na mačke, pse i druge životinje, a gljivice također lako rastu na medijima kao što su riža i šećer.
U prirodi, kolonija mikrosporuma obično je ravna, s raširenim rastom i bijele do kremaste boje, ovisno o vrsti. Kolonije mikrosporuma imaju mekanu, vunastu teksturu, a kolonija s vremenom ima tendenciju da dobije brazdasti izgled. Kada se uzgajaju u laboratoriju, gljive mogu rasti na nekoliko različitih medija za rast.
Te su gljive sposobne prodrijeti u kosu i kožu, gdje mogu rasti i stvoriti prepoznatljive lezije povezane s prstenastim crvom. Netko s mikrosporum infekcijom imat će male crvenkaste oznake u obliku diska na mjestima gdje gljive rastu, a te se oznake mogu širiti i početi zamagljivati drugi put. Na kraju će se na oznakama razviti kore, koje mogu curiti i postati krvave. Kosa iznad područja lezije će ispasti zbog oštećenja uzrokovanih gljivičnom kolonizacijom. Dok su te lezije prisutne, pacijent može prenijeti gljivične spore na druge. Infekcija lišajima posebno je čest problem u uzgajivačnicama, gdje je jedna životinja može prenijeti na cijelu uzgajivačnicu, a zaražene životinje mogu se međusobno ponovno zaraziti.
Liječenje infekcije mikrosporumom uključuje primjenu antifungalnih lijekova. Mogu se uzimati oralni lijekovi, a mjesto se može očistiti i antigljivičnim sapunima koji će ubiti gljivice kako se ne bi širile. Na kraju će normalna koža i kosa ponovno izrasti, prikrivajući sve tragove infekcije. Dostupni su i antifungalni umaci koji se mogu koristiti na malim životinjama, pri čemu se životinja nakratko umoči u pripremljeni umak kako bi se uklonile sve gljivice iz tijela.
U rijetkim slučajevima, ljudi se mogu zaraziti mikrosporumom, ali ne i razviti lezije. U tim slučajevima još uvijek su sposobni prenijeti gljivicu na druge i možda nisu svjesni infekcije koju nose. Ako članovi kućanstva otkriju da i dalje dobivaju lišaj, bilo bi preporučljivo testirati sve ljude i životinje na znakove latentne infekcije kako bi vidjeli djeluje li netko kao rezervoar gljivica.