Mijeloproliferativni poremećaj (MPD) je skupni pojam koji se koristi za skupinu medicinskih stanja karakteriziranih abnormalnom proizvodnjom stanica koštane srži. Koštana srž, koja se nalazi unutar mekih tkiva većih kostiju, uglavnom je odgovorna za proizvodnju bijelih krvnih stanica (WBC), trombocita i crvenih krvnih stanica (RBC). RBC su stanice koje isporučuju kisik drugim tkivima unutar tijela. WBC su stanice koje se bore protiv infekcije, a trombociti pomažu u zgrušavanju krvi.
Uzrok prekomjerne proizvodnje ovih krvnih stanica je nepoznat, ali se kaže da čimbenici iz okoliša kao što su dugotrajno izlaganje zračenju ili kemikalijama i kromosomske abnormalnosti igraju ulogu u razvoju mijeloproliferativnog poremećaja. Ovaj poremećaj obično pogađa muškarce više nego žene u dobi od 40 do 60 godina. Njegova pojava nije uobičajena kod osoba mlađih od 20 godina.
Postoji nekoliko vrsta mijeloproliferativnog poremećaja. To uključuje esencijalnu trombocitemiju, mijelofibrozu, policitemiju veru i kroničnu mijelogenu leukemiju (CML). Kod esencijalne trombocitemije dolazi do povećane proizvodnje trombocita. Mijelofibroza utječe na proizvodnju i zrelost RBC i WBC zbog zadebljanja vlakana u koštanoj srži. Policitemija vera je prekomjerna proizvodnja eritrocita, a CML je karakteriziran povećanom proizvodnjom bjelančevina.
Simptomi općenito ovise o vrsti mijeloproliferativnog poremećaja koji pacijent ima. Na primjer, pacijenti s verom policitemijom obično razviju ljubičaste mrlje na koži praćene svrbežom. Međutim, postoji nekoliko simptoma koje obično pokazuju pacijenti s mijeloproliferativnim poremećajima. To uključuje lako umor, nelagodu u trbuhu, bljedilo, lako stvaranje modrica i gubitak težine, između mnogih drugih.
Komplikacije povezane s mijeloproliferativnim poremećajem su splenomegalija ili povećanje slezene, hepatomegalija ili povećanje jetre, te teška anemija, stanje s vrlo niskim eritrocitom u cirkulaciji. Neki pacijenti također mogu razviti zatajenje bubrega, kao i sklonost krvarenju. Drugi slučajevi mogu se transformirati u akutnu mijeloidnu leukemiju, malignu bolest koštane srži, koja često rezultira prisutnošću vrlo mladih krvnih stanica u cirkulaciji.
Bolesnike s mijeloproliferativnim poremećajima obično vode onkolog i hematolog. Onkolog je specijalist za rak, a hematolog je specijalist za krv. Obično koriste dijagnostičke testove kao što su krvne pretrage i pregledi koštane srži kako bi potvrdili svoju dijagnozu.
Liječenje mijeloproliferativnog poremećaja često ovisi o njegovoj vrsti. Splenektomija ili uklanjanje slezene povremeno je indicirana u bolesnika s kroničnom idiopatskom mijelofibrozom. Flebotomija, proces vađenja krvi, često se radi u bolesnika s verom policitemijom. Transplantacija matičnih stanica također je opcija za bolesnike s kroničnom mijelogenom leukemijom i mijelofibrozom. Pacijentima s mijeloproliferativnim poremećajem također se savjetuje održavanje hidratacije, izbjegavanje alkohola i pušenja te uključivanje hrane bogate antioksidansima u prehranu.