Mikotična aneurizma je aneurizma koja se inficira kao rezultat nakupljanja bakterija ili gljivica u krvotoku. To također može biti već postojeća aneurizma koja se inficira. Mikotične aneurizme česta su komplikacija bakterijskog ili infektivnog endokarditisa, stanja u kojem se srčana žila inficira zbog bakterija u krvotoku. Ova vrsta aneurizme obično se javlja unutar torakalne aorte, ali se također može pojaviti u arterijama vrata, ruke, bedra i abdomena.
Osobe sa bolestima srca ili srčanim zalistcima su u najvećem riziku od dobivanja mikotične aneurizme, osobito ako imaju umjetne srčane zaliske. Intravenski, ili IV, korisnici droga su još jedna skupina visokog rizika za mikotične aneurizme zbog veće vjerojatnosti zaraze bakterijom stafilokoka u krvotoku, koja može putovati do srca. Neki stomatološki zahvati mogu izložiti pacijenta bakterijama koje mogu zaraziti arterije i zidove srca, zbog čega se od pacijenata traži da obavijeste stomatologa o svim srčanim bolestima prije obavljanja stomatološkog rada.
Simptomi mikotične aneurizme uključuju bol u vratu, ruci ili trbuhu. Također se mogu javiti groznica, umor, mučnina i slabost. Kao i kod bilo koje vrste aneurizme, ruptura može biti smrtonosna. Znakovi mogućeg puknuća uključuju visoki krvni tlak, povišen broj otkucaja srca i vrtoglavicu. Nakon hitne liječničke pomoći, provode se kompjuterska tomografija ili CT, skeniranje i ultrazvuk kako bi se utvrdilo mjesto, veličina i opseg aneurizme te odredio najučinkovitiji tijek liječenja.
Liječenje mikotične aneurizme može biti rizično. Antibiotici za borbu protiv infekcije daju se u razdoblju od četiri do šest tjedana. Serijska angiografija može se koristiti za praćenje učinkovitosti antibiotika. Iako se može činiti da lijekovi smanjuju mikotičnu aneurizmu, još uvijek postoji mogućnost da će ona rasti i da se mogu stvoriti nove.
Kirurški zahvat je u većini slučajeva nužan. Ovisno o mjestu, stupnju infekcije i stanju imunološkog sustava bolesnika, može se izvesti ekstraanatomska rekonstrukcija ili endovaskularna rekonstrukcija in situ — prva je češća od druge. Ekstraanatomska rekonstrukcija zahtijeva višestruke operacije koje uključuju aortalnu ili arterijsku parnicu, eksciziju inficiranog tkiva i ekstraanatomsku premosnicu kroz neinficiranu ravninu.
Endovaskularna in-situ rekonstrukcija razmatra se kada je ekstraanatomska rekonstrukcija previše rizična zbog mikotične aneurizme koja je preblizu srcu, kao u ascendentnoj aorti. Ovaj postupak uključuje in situ umetanje homografa aortnog kanala koji se sastoji od kriokonzerviranog aortalnog tkiva. In-situ rekonstrukcija je dobila više pažnje posljednjih godina zbog smanjene postoperativne stope infekcije i poboljšane stope preživljavanja.
Tipično, jedini način za sprječavanje mikotične aneurizme je pomno praćenje temeljnih stanja koja mogu uzrokovati njen razvoj. Iako su mikotične aneurizme potencijalno smrtonosne, oporavak je moguć. Ponavljajuća ili stalna bol koja ne nestaje ili se pogoršava, skok krvnog tlaka ili otkucaja srca koji se ne usporava u mirovanju ili groznica koja traje dulje od pet do sedam dana simptomi su koje ne treba zanemariti.