Mikroanaliza je tehnika koju znanstvenici koriste kako bi sagledali sastav tvari i način na koji one djeluju u različitim uvjetima. Tvari koje se proučavaju rastavljaju se na vrlo male dijelove korištenjem različitih analitičkih metoda uključujući mikromljevenje, mikroprobiranje, mikrokalorimetriju i termogravimetrijsku analizu. Ova vrsta analize pomaže znanstvenicima da analiziraju elemente u većim materijalima, testiraju homogenost i bolje razumiju reakcije tvari kada se stave u različite uvjete. Ove metode znanstvenog ispitivanja provode se u laboratorijima sa specijaliziranom opremom i sigurnosnim mjerama.
Znanstvenici ponekad provode mikroanalizu kako bi otkrili od kojih se elemenata tvar sastoji. Na primjer, stijena može biti sastavljena od elemenata ugljika, dušika i vodika. Mikroanaliza može potvrditi koliko svakog elementa stijena sadrži. To se radi za tvari koje se odvijaju prirodno, ili za one koje su znanstveno stvorene u laboratorijskom okruženju.
U nekim slučajevima, mikroanaliza može odrediti vrstu i količinu varijacija elemenata poznatih kao izotopi, koji u sebi imaju različit broj neutrona. Kemijski izotopi mogu se razlikovati mikroanalizom kako bi se dobile dodatne informacije o sastavu tvari. Ovo znanje može pomoći znanstvenicima u predviđanju ponašanja tvari kada se stavi u uvjete koji su prethodno bili eksperimentirani.
Postoje mnoge metode mikroanalize koje znanstvenici koriste za prikupljanje informacija. Mikroanaliza elektronske sonde koristi snopove elektrona za stvaranje rendgenskog zraka malog komada materijala. To se također može učiniti pomoću protona, neutrona, iona ili x-zraka za pronalaženje različitih vrsta informacija. Alati koji se koriste u mikroanalizi pomažu analizirati informacije koje se prenose u kvantificirane podatke koji se mogu koristiti za stvaranje točne karte tvari koja se proučava. Budući da vrlo mali komadići materijala najbolje funkcioniraju u analizi, tvari se često mikromljeve prije analize tako da su za početak male čestice.
Provedeni su neki eksperimenti kako bi se otkrilo kako će tvar reagirati kada se stavi pod ekstremne temperature pritiska. Time se dobivaju podaci koji su korisni onima u proizvodnji ili testiranju sigurnosti proizvoda. Nakon što se provede mikroanaliza, bolje se razumiju svojstva tvari, što omogućuje da se tvar koristi u različitim kapacitetima, poput tehnologije ili proizvodnje. Toplina reakcije može se pronaći i mikroanalizom kada se dvije tekućine stave u sigurno okruženje i reakcija se pažljivo mjeri.