Mikrokod je skup uputa kojima program nije dostupan. Upute su obično napisane na memorijskim čipovima samo za čitanje koje hardver koristi za određene upute. Video kartica ili druga dodatna kartica koja se koristi u računalu može sadržavati takav kod koji mu pomaže u izvršavanju njegovih zadataka.
Mnogi mikroprocesori koriste mikrokod za rukovanje strojnim uputama i pomoć čipovima ili CPU-u u operacijama. Ažuriranja ovog koda mogu biti sadržana u firmveru, koji zamjenjuje postojeći kod. Budući da nije dostupan dok hardver radi, obično postoji specifičan način na koji se novi kod treba učitati, ovisno o uređaju.
Neki usmjerivači ili hardverski vatrozidi pohranjuju svoje operacijske sustave u EPROM i nemaju tvrdi disk u sebi za pohranjivanje programiranja. Konfiguracije za ove uređaje pohranjene su i u memoriji samo za čitanje, tako da uređaj može izgubiti snagu bez gubitka svoje konfiguracije, i u memoriji s slučajnim pristupom, u kojoj se konfiguracija pohranjuje dok uređaj radi. Ažuriranja softvera operacijskog sustava ovih uređaja primjeri su mikrokoda pohranjenih na EPROM čipovima s kojima se mora postupati na određeni način kako bi se ispravno primijenili.
Softver za mikrokod može se prilagoditi uvjetima čipova na kojima postoji bolje od stvari koje su zapisane u strujnim krugovima čipova. To pomaže programerima i drugima koji rade s hardverom da ažuriraju čip bez stalnog izdavanja nove kartice s različitim sklopovima. Korištenje takvog koda može dugoročno uštedjeti novac i potrošača i dobavljača.
Proizvođači čipova također mogu zadržati kompatibilnost unatrag od jednog čipa do drugog jer se mikrokod može dizajnirati tako da omogući novijem hardveru da doda nove upute kada su dostupne. Kada CPU otkrije druge hardverske instalacije, može se pronaći kod koji može pomoći CPU-u i novoj kartici u boljoj interakciji unutar sustava. Kod također može dopustiti emulacije, što bi moglo biti slično nečemu što bi aplikacija mogla koristiti unutar operacijskog sustava. Na primjer, na isti način na koji se prethodna kopija aplikacije može pokrenuti u načinu kompatibilnosti u sustavu Windows®, konfiguracije hardvera mogu se emulirati kodom kako bi se omogućilo prethodnim verzijama hardvera da funkcioniraju uz ili umjesto njihovih novijih kolega.