Umna rima je vrsta rime s primarnom karakteristikom: da u ovoj vrsti rime predviđena rimovana riječ ostaje neizgovorena, već samo povezana s pjesmom u umu čitatelja ili slušatelja. Drugim riječima, pjesnik ili govornik će recitirati ili napisati rimu kako bi izazvao određenu željenu riječ, a da je zapravo nije izgovorio. Ove vrste rime često su popularne kao niska komunikacija s namjerom da se zaobiđu zabrane opscenosti ili da se implicitno predstavi svojevrsna rizična pripovijest.
Po svojoj strukturi, umne rime mogu biti fiksni ili slobodni stih. Ova vrsta rimovane pjesme može se izvesti u konvencionalnim pjesničkim metrima s fiksnim duljinama redaka i rimama, ili u manje reguliranim vrstama poezije. Mnoge od ovih rima izvode se u popularnim tradicionalnim stilovima kao što je limerik s pet redaka, koji ima neku vrstu tona i stila koji često nadopunjuju svrhu umne rime.
Uglavnom su same rime u vidu rima prilično konkretne, ali opet, primarna karakteristika mnogih od ovih vrsta rima je da se druga riječ koja se rimuje ne izgovori, već se namjerno zamjenjuje drugom riječju koja se ne rimuje i koja nije očito relevantan za prethodni narativ. Konačni učinak je da kada pisac ili govornik zamijeni riječ, on ili ona skreće u narativ koji slijedi koji sadrži vlastitu strukturu.
U obilju primjera umne rime, riječ koja je izostavljena iz rime je na neki način opscena ili tabu. To znači da čak i implicitna povezanost rime nekim slušateljima ili čitateljima može biti neugodna. Važno je da pisac ili govornik poznaje svoju publiku kako bi dobro procijenio kada predstaviti ovu vrstu pjesme ili rime.
Fenomen umne rime na mnogo je načina poput još jedne pomalo nepovezane upotrebe rime koja se često naziva rimovanim slengom. U rimovanom slengu, koji je vrlo čest u Ujedinjenom Kraljevstvu i nekim drugim jezičnim zajednicama, rimovana riječ zamjenjuje se drugom rimovanom riječi kao svojevrsnim neformalnim kodom. Namjera se ovdje razlikuje od namjere umne rime; opća je svrha rimovanog slenga jednostavno zamagliti komunikaciju. Tamo gdje neki rimovani sleng može početi kao učinkovit kod, gdje samo upućeni razumiju što se govori, dok se specifičan komad rimovanog slenga uhvati, alternativno značenje postaje očito široj publici.